Suzana Belušić

V šoli učenci pridobivajo znanje na različnih področjih. Cilj sodobne šole pa ne sme biti le pridobivanje znanja – temveč učenje iz lastne aktivnosti in izkušenj, spodbujati mora kreativno razmišljanje in inovativnost, ter učence učiti medsebojnega sodelovanja, iskanja rešitev ter reševanja konfliktov. S sodelovalnim učenjem spodbujamo višje miselne procese, vzpodbujamo ustvarjalnost, oblikujemo nove ideje in izdelke ter razvijamo učenčevo odgovornost pri doseganju individualnih in skupinskih ciljev, saj je po Kaganu prav sodelovalno učenje, delo oz. učenje v majhnih skupinah, oblikovano tako, da vsak učenec doseže najboljši učinek pri lastnem učenju, pomaga pa tudi drugim, da dosežejo vsi kar najboljše rezultate (Peklaj, 2001). Živimo v času postavljanja norm in standardov. Že od rojstva nas družbeno okolje ocenjuje po določenih kriterijih in če jih ne dosegamo, nas družba obsoja in tudi izobči. Zato je sodelovalno učenje še toliko bolj pomembno. Skozi sodelovalno učenje se namreč izboljšajo medsebojni odnosi med učenci, ki so bolj razumevajoči, ki so pripravljeni sprejemati drugačna mnenja, razmišljanja, med seboj sodelovati, se spoznavati tudi ko ne delajo v skupinah sestavljenih po njihovih željah. Zaradi povečane notranje motivacije bolj aktivno sodelujejo pri pouku. Manj uspešni učenci pri delu v manjših skupinah izgubijo strah pred neznanjem in sodelovanjem v razredu, ker od sošolcev dobijo dodatno razlago in vzpodbude. Upešni učenci pa skozi takšno sodelovanje spoznajo manj uspešne sošolce in njihove dobre lastnosti, stkejo se prijateljske vezi, zmanjša se zbadanje in poniževanje kar pripelje do boljših odnosov med sošolci ter posledično boljše klime v razredu (Marentič Požarnik, 2000; Peklaj, 2001; Peklaj 2004).

V sebi nosimo toliko različnih sposobnosti. Nekatere so nadpovprečne, nekatere povprečne, nekatere pa popolnoma osnovne ali celo podpovprečne. Enake sposobnosti, ki jih današnja šola pričakuje in zahteva od vseh učencev prikazuje risba (Zavod Republike Slovenije za šolstvo, 2014), ki izhaja iz Einsteinovega citata da je lahko vsak genij, a če bi ribo ocenjenjevali po njeni sposobnosti plezanja po drevju, bi se celo življenje počutila neumno.

In če se mi, odrasli ljudje, pod pritiskom že ustaljenih družbenih pravil, pričakovanj in vzorcev občasno počutimo neumno, nesposobno, ne dovolj pametno ali dobro za določeno sredino, kako se potem počutijo otroci, ki nimajo toliko izkušenj, znanj, samozavesti?

Po spletu kroži videoposnetek ameriškega rapperja, producenta, pesnika, aktivista Richarda Williamsa z naslovom I Just Sued the School System – Pravkar sem tožil šolski sistem. Williams sicer prihaja iz drugega okolja, iz ZDA, prikaže pa kako so se stvari spremenile v zadnjem stoletju in kako je šola nekako ostala tam kjer je bila pred 150 leti. Favorizira finski šolski sistem – upravičeno, glede na njihove visoke dosežke v raziskavah PISA, kritizira neenakopravno zastopanost predmetov v šoli (zapostavljenost športa, glasbene in likovne umetnosti), apelira na učitelje naj ne ukalupljamo učence, naj jih z »ubijanjem« kreativnosti in individualnosti ne spreminjamo v robote, naj jih spodbujamo pri iskanju svojega talenta. Pravi, da je učitelje treba primerno plačati, jih spoštovati, jim zaupati in ne omejevati z načrti, ki jih pišejo tisti, ki niso preživeli v razredu niti dneva (Prince EA, 2016).

Šola bi morala biti interes celotne družbe, a vsi ne hodijo na izobraževanja in konference, zato je ta način obveščanja javnosti o nujnih spremembah zelo dobrodošel in po številu ogledov, všečkov in delitev sodeč zelo zanimiv in prepričljiv.

Tudi naša šola potrebuje korenite spremembe, saj stagniramo in s tem izgubljamo generacije. Spremeniti se mora šola in to tako, da bodo današnji učenci v njej pričeli razmišljati, prevzemati odgovornost za svoje delo in tako postali uspešni, ker so ti učenci naša prihodnost. Naj še omenim, da na Finskem otroci začnejo obiskovati šolo pri sedmih letih. A nismo mi, še ne tako dolgo nazaj, starostno mejo iz sedem prestavili na šest let?

Ob tej ribici, za katero želimo da pleza po drevju, takoj pomislim na svojo hčero. Nadarjeno dekle, navdušeno nad Korejo in Japonsko, s »čudnim« glasbenim okusom, s posluhom za jezike in literaturo, predvsem pa logik in matematik, ki ima to srečo, da ji učiteljica potem ko je nalogo rešila »napačno« da možnost, da razloži svojo rešitev, ki je sama ni niti predvidela. Pa bo v srednji šoli tudi tako? Na pogovorni uri je hčero v moji prisotnosti že opozorila, da se mora držati postopkov, da ne sme spuščati obravnavanih korakov, ker ji bodo odbijali točke. A ni rešena naloga dokaz da je spuščen korak opravila v »glavi«?

A na drevo ne spleže … nikoli ni. Tek in pohodi so zanjo kazen zaradi katerih resnično zboli, da niti ne govorim o gimnastičnih orodjih. Pa smo poskušali, jo spodbujali. A očitno je riba, saj je plavanje edini šport, ki ji je ljub, če ne vključuje skakanja na glavo.

A ko vstopim v razred v vlogi učiteljice, kjub zgoraj zapisanemu, vidim cilje, standarde znanja, učne načrte, ocene, opisnike ipd. Seveda smo omejeni, vezani na vse našteto, vsak se lahko vtikuje v našo avtonomnost in nam dirigira kaj je treba, kaj je prav in kaj narobe. Mi pa to avtonomnost bolj ali manj uspešno branimo. Pa prenehajmo s tem, vzamimo si ju, avtonomnost in spoštovanje, spoštovanje do učencev in sebe. Svet okoli nas se spreminja z veliko hitrostjo in kaj bo z našimi otroki, ki se še zmeraj izobražuje na zastareli način, ki ne daje pravih rezultatov (Rajović, 2015).

Moji učenci so otroci stari od 6 do 9 let in njihova osnovna potreba in tudi pravica je igra – sproščena, spontana in nevodena. Kadar jim to v razredu omogočim, in se hkrati sprašujem kje so rekreativni odmori, se ustvarjajo skupine s podobnimi interesi. Določijo si vloge, pravila, sodelujejo, uživajo, se igrajo in se učijo. Izkoristimo to njihovo igro, preoblikujmo jo v učenje skozi igro. Pripravimo učne igre za skupine in jim najprej omogočimo da skupine formirajo sami, da odnose iz »njihove« igre prenesejo v učno. Nato jih pomešajmo in jim dovolimo, da se učijo. Učijo sodelovanja, medsebojne pomoči, izražanja in sprejemanja različnih mnenj ter razmišljanj. »Ja, ampak mi moramo utrditi poštevanko,« boste rekli. Tudi jaz. Čez čas bo tudi znanje te zaradi izmenjave mnenj, asociacij, idej, lastne aktivnosti in tudi dobre klime v razredu boljše.

V 3. razredu sem imela deklico, ki si nikakor ni mogla zapomniti koliko je 6 x 8. Pri utrjevanju v dvojicah ji je sošolec razložil svoj način, svojo asociacijo. »6×8=? Ni problem. Tega si tudi jaz nisem zapomnil, potem pa sem ugotovil, da sta 6 in 8 sodi števili in če dodam število 4, ki je tudi sodo in dam 6 stran dobim 48.« Svojo razlago ji je še napisal: 6×8=468=48 in 6×8 res ni bil več problem.

Pri svojem delu sem ugotovila, da sem najmanj kreativna ravno pri faktografskih podatkih in učenju na pamet – posledično so tudi učenci. Pri ocenjevanju poštevanke v 3. razredu, sem opazila veliko stisko nekaterih učencev, ki se pod pritiskom niso spomnili rezultatov, glas jim je drhtel, roke so se jim tresle. Zato sem začela razmišljati o drugačnem načinu »drilanja« in ocenjevanja. Namesto, da bi bila šola igra, postaja šola prostor, kjer učenci že zgodaj kažejo znake stresa. Šola bi morala biti igra, saj se otroci skozi igro naučijo vse (Banjanac Lubej, 2013).

Tako je oživela moja ideja didaktičnih tabel iz študentskih dni. Učencem sem pri spoznavanju okolja predstavila dve tabli na temo promet in v nekaj dnevih so znali opisati in povedati pomen posameznih prometnih znakov ter našteti in razvrstiti opremo kolesa.

Zaradi dejanske potrebe po zanimivem didaktičnem pripomočku in na podlagi izkušenj, ki sem jih skozi poučevanje že pridobila, sem se tokrat bolj posvetila didaktičnemu kot izvedbenemu vidiku in sem pripravila preproste table za utrjevanje poštevanke.

Primer igre:

Na eni strani table so zapisani računi poštevanke, na drugi strani pa rezultati. Prvi učenec pove račun, drugi učenec, ki sedi na drugi strani table, poišče pravilen rezultat in ga označi tako, da skozi luknjico ob računu potisne čepek. Prvi učenec tako ve, če je sošolec odgovoril pravilno in mu da povratno informacijo. Sedaj je na vrsti drugi učenec, ki sošolcu pove rezultat, ta pa mora s čepkom označiti pravilen račun.

Pripravila sem tudi table za učence s težavami pri razumevanju poštevanke, kjer so bili računi ponazorjeni s slikovnim gradivom in računi seštevanja. Delo je potekalo večinoma v heterogenih, občasno tudi v homogenih dvojicah.

Kmalu so učenci začeli nizati ideje za nove table. Predstavila sem jim postopek izdelave, v katerem so se preizkusili. Risali so table, jih plastificiraci, zvijali čepke.

Nastale so table za geometrijske like in telesa, sopomenke, nadpomenke, podpomenke, vremenske znake, igre… Težave s stojali, na katera smo zaradi hišnikove zasedenosti čakali, so učenci hitro rešili z lego kockami.

Zaradi nedostopnosti plastifikatorja in luknjačev ter velikega števila idej so učenci iskali nove rešitve in načine kako bi lahko izdelali table popolnoma sami in takoj ko so dobili idejo. Zaradi visoke notranje motiviranosti in ker je zanje vse bila »le« igra, so jih tudi našli (lepljenje na karton, luknjanje s šestilom, risanje na trši šeleshamer …). Inovativni in kreativni pa niso bili le na področju izdelave, temveč tudi pri prilagajanju pravil. Table so bile sprva mišljene za dva, a so hitro oblikovali dvojice ali trojice na vsaki strani table in seveda tekmovali. Veliko čas sem namenila opazovanju učencev, jim pomagala ko so potrebovali pomoč, beležila opažanja in napredek, vodila sem skupno analizo in vrednotenje dela (Vodopivec, 2003). Spodbujala sem jih, da morajo svoje odgovore utemeljiti, da ima druga skupina možnost odgovora, če prva odgovora ne pozna ali odgovori narobe. Tekmovanje je ostalo, a takšno ki je spodbujalo medsebojno sodelovanje in učenje.

Utrjevanje snovi je postalo zabavno, znanje se je izboljšalo saj so po tablah posegali v odmorih in v podaljšanem bivanju. Zaradi medsebojnega sodelovanja in spoznavanja so se izboljšali odnosi med učenci, kar se je videlo tudi pri spontani igri, kjer so se skupinice oblikovale drugače in so bili sprejeti tudi tisti, ki so bili prej izločeni. Velik napredek je bil viden tudi pri ocenjevanju, ki je bilo izvedeno na podlagi opazovanja učencev med delom, saj so se učenci med učno igro znebili stresa in so bili uspešnejši.

Vsi učenci ne bodo plezali po matematičnem drevju do najtanjše vejice ali se potapljali v globine jezika. Nekateri bodo preskakovali polje barvnih min in morda skakali v višino po notnem zapisu. Naša naloga zagotovo ni učiti ribe plezati po drevju, temveč jih naučiti da lahko ob pravih asociacijah, ob glasbeni, slikovni, gibalni podpori, ob podpori vrstnikov in skozi igro tudi s plavanjem pod vodo usvojijo cilje predpisane z učnim načrtom, ki jim najbolj ne ležijo.

Literatura in viri:

1. Banjanac Lubej, S., 2013. Intervju z Rankom Rajovićem: Reproduktivno učenje je napaka ali kaj imata skupnega sipa in France Prešeren? [3. 10. 2016].
2. Holcer Brunauer, A., 2014. Formativno spremljanje znanja [3. 10. 2016].
3. Marentič Požarnik, B.: Psihologija učenja in pouka. Ljubljana, DZS, 2000.
4. Peklaj, C.: Sodelovalno učenje ali kdaj več glav več ve. Ljubljana, DZS, 2001.
5. Peklaj, C.: Tekmovanje, sodelovanje in individualno učenje ter razvoj različnih kompetenc. Vzgoja in izobraževanje, 2004, 35 (4), 4-12.
6. Prince EA, 2016. I Just Sued the School System [videoposnetek].  [3. 10. 2016].
7. Rajović, R.: Kako z igro razvijati miselni razvoj otroka. Ljubljana, MK, 2015.
8. Vodopivec, I.: Sodelovalno učenje v praksi. Ljubljana, Zavod Republike Slovenije za šolstvo, 2003.

Slađana Ninković

Učiteljica Slađana Ninković boravila je u glavnom gradu Mađarske, Budimpešti od 29. rujna do 1. listopada 2016. godine gdje je sudjelovala na eTwinning kontaktnom seminaru za djelatnike vrtića i škola na temu „Kako osmisliti i provesti kvalitetan eTwinning projekt.“

Na seminaru je sudjelovalo 46 sudionika iz 10 europskih zemalja. Hrvatsku je predstavljalo pet učiteljica čije je sudjelovanje financirano od strane Agencije za mobilnost i programe EU. Sudionici su birani prema kvaliteti napisane prijave u tiskanom i digitalnom obliku kroz koju su povezali temu seminara s idejama u budućim eTwinning projektima.

Seminar je bio organiziran u obliku predavanja i radionica, a službeni jezik bio je engleski. Predavači su bili eTwinning ambasadori i članovi Nacionalne službe za podršku eTwinningu iz Mađarske. Seminar je otvorio gospodin Sándor Brassói, dopredsjednik Ureda za obrazovanje. Dojmljivo i izuzetno zanimljivo predavanje o tehnološkim trendovima u obrazovanju održao je koordinator projekta udruge IT u Mađarskoj, Attila Fozo. O kroskurikularnim eTwinning projektima koje je provela sa svojim učenicima i projektnim partnerima iz drugih zemalja govorila je Katalin Kanozsay, profesorica španjolskog jezika.

Nakon predavanja, svi sudionici su sljedećeg dana sudjelovali u tri radionice od ponuđenih šest koje su pokrile teme poput:

• IKT alati u PBL-u,
• Digitalne LEGO priče,
• Radimo zajedno: Kako koristiti alate 21. stoljeća u obrazovanju,
• CreA(c)tivity,
• Jednostavni web 2.0 recepti,
• Edmodo – Kreirajmo online učionicu.

U svim je radionicama bilo potrebno aktivno sudjelovati, pokazati želju za učenjem i stvaranjem.

Osim predavanja i radionica za sudionike i predavače organiziran je obilazak glavnih povijesnih znamenitosti Budimpešte uz turističkog vodiča kako bi bolje upoznali povijest i kulturu zemlje domaćina te večera na brodu.

Zadnji su dan seminara tri mađarske eTwinning ambasadorice predstavile svoje eTwinning projekte: „Traveler classroom mascots“, „The book lovers“ i „C.L.I.L., Creating language innovative learning project“. Sudionici su imali priliku doznati više o primjerima dobre prakse, o načinima osmišljavanja eTwinning projekata te uvođenju inovacija u nastavu. Seminar je završio svečanom dodjelom nagrada mađarskim sudionicima eTwinning e3 projekta.

U vrlo radna tri dana sudionici su imali priliku predstaviti se jedni drugima, dogovoriti i osmisliti zajedničke eTwinning projekte s potencijalnim projektnim partnerima.

Svaki bi učitelj trebao otići na ovakav seminar u kojem može steći nova znanja, proširiti vidike i unaprijedi svoje poučavanje.

Sanja Pavlović Šijanović

Europski tjedan programiranja ili skraćeno #codeEU pokrenuli su 2013. mladi savjetnici za Digitalnu agendu Europske komisije, a inicijativa i dalje raste. Naime prošle je godine više od pola milijuna ljudi sudjelovalo na gotovo 8000 događanja povezanih s programiranjem u 46 zemalja u Europi i šire. S obzirom da su i škole mogle organizirati događanja povezana s programiranjem u okviru izazova CodeWeek4All, učenici Gimnazije Vukovar odlučili su sudjelovati u novom izazovu. Učenjem programiranja djeca postaju mislioci, kreatori i inovatori koji svoje ideje i radove oživljavaju i realiziraju. Steve Jobs- poznati vizionar i jedan od osnivača tvrtke Apple u jednom je intervju-u izjavio: „Mislim da svi u zemlji moraju učiti programirati jer na taj način uče razmišljati“. Ono djeci daje samopouzdanje i vjeru kako mogu postati dizajneri i stvaratelji. S obzirom da su današnje generacije od malih nogu okružene tehnologijom, potrebno je iskoristiti njihov interes i podignuti razinu logičkog i apstraktnog razmišljanja, a učenje programskih jezika i programiranja upravo je idealna platforma za ostvarenje toga cilja. Uz sve navedeno, neosporna je činjenica da se stjecanje informatičkih znanja smatra sjajnim ulaganjem u vlastitu budućnost jer se poslovi iz područja informacijskih tehnologija, uključujući programiranje, nameću kao poslovi budućnosti, a opće je poznata i činjenica da na tržištu rada postoji veliki nedostatak stručnjaka iz ovog područja. Zato i ne čudi veliki interes naših učenika da iskoriste svaku ponuđenu aktivnost u ovom području a time i uključivanje u ovaj događaj.

Nakon što smo donijeli odluku o sudjelovanju u Europskom tjednu programiranja, odabrali smo aktivnosti koje ćemo provoditi, i naše planirane događaje prijavili smo na http://events.codeweek.eu/add/. Ovisno o dobnim skupinama učenika i njihovim predznanjima pripremili smo radionice različitog karaktera. Radionice i predavanja obilježile su cijeli radni tjedan od subote 15. do petka 21. listopada. Učenici prvih razreda imali su zadatak izrađivati prigodne materijalne i digitalne plakate na temu Povijest programiranja i Europski tjedan programiranja, učenicima 2. razreda održana su prigodna teorijska predavanja vezana za izradu algoritama, dijagrama tijeka i psudokoda te radionice gdje su svoje algoritme praktično mogli isprobati u sučelju programskog jezika Python. Python je edukativan i metodičko- didaktički koncipiran programski jezik koji se može prilagoditi različitim uzrastima učenika. Omogućuje stjecanje znanja iz područja različitih (jednostavnih i složenih) programskih struktura tako da čini postupak učenja jasnijim i jednostavnijim. Učenici trećih razreda sudjelovali su u radionici u kojoj su putem Scratch-a stvarali igre, priče, animacije i druge interaktivne sadržaje dok su učenici četvrtih razreda rješavali složenije problemske zadatke u Pythonu. Interesantna je činjenica da su učenici svih dobnih skupina izrazili želju za kreiranjem vlastitih igara u Scratchu te njihovim dijeljenjem sa drugim sudionicima, što pokazuje da proces igrifikacije u nastavi svakako utječe motivirajuće na učenje, povećava interes, samostalnost, spremnost i sposobnost povezivanja a smanjuje strah od pogrešaka što omogućava svakom pojedinačno osobnu i samokritičnu kontrolu postignuća i napretka. Igrifikacija se tako pokazala kao izvrstan proces integriranja elemenata igre u kurikulum i integriranja umjetnosti i STEMa.

Svim ovim radionicama osnovna ideja bila je potaknuti djecu da istražuju, smišljaju i ostvaruju svoje zamisli, koje zatim mogu pokazati drugima putem interneta, usput usvajajući osnove programiranja, matematike, vizualnog i interaktivnog dizajna. Zajedničkim radom uspjeli smo programiranje učiniti transparentnijim, demistificirati povezane vještine i okupiti sve motivirane učenike u zajedničkom učenju.

Učenje programiranja daje mogućnosti iterativnog rješavanja problema i testiranja ideja koje olakšavaju shvaćanje i razumijevanje digitalnog svijeta koji nastanjujemo. Što više znamo, to je znatiželja i želja za prakticiranjem sve veća. Tako je i Alessandro Bogliolo, koordinator ambasadora tjedna programiranja izjavio: „Programiranjem se intuicija pretvara u rješenje, a ideja u inovaciju. Računalnim načinom razmišljanja oslobađa se stvaralački potencijal. Ovdje nije riječ o tehnologiji, već o osobnom osnaživanju.“

PRIKAZ DIJAPROJEKCIJE PREUZMI SVE

S obzirom na veliku znatiželju i interes za uključivanjem u ovaj događaj, prijavili smo se i na izazov http://codeweek.eu/codeweek4all/, pri čemu smo nakon online registracije dobili jedinstveni kod kojim smo se identificirali u svim organiziranim događanjima. U zadanom prijavnom obrascu iskazali smo ukupan broj učenika u samoj školi kako bi organizatori mogli sumirati sve sudionike događanja i na temelju izvješća o provedenim događanjima i broju uključenih sudionika donijeti odluku jesmo li zadovoljili uvjete za dobivanje Potvrde o izvrsnosti u programerskoj pismenosti (Certificate of Excellence in Coding Literacy).

S obzirom da je u Gimnaziji Vukovar tijekom Tjedna programiranja u svim provedenim aktivnostima sudjelovalo oko 200 učenika što je više od 50% stope sudjelovanja, naša je škola uspješno savladala zadani izazov i stoga vjerujemo da će nam na našu adresu stići i Potvrda o izvrsnosti u programerskoj pismenosti. Iznimno smo ponosni na ovo postignuće, dobro smo se zabavili, naigrali, pokazali da programiranje može biti puno više od samog programskog koda i zato nastavljamo dalje i to u još većem broju i sa novim znanjima, vještinama, sposobnostima i iskustvima kako bi bili što spremniji za nove izazove digitalnog doba.

Nataša Ljubić Klemše, Helena Gustović Ljubić i Martina Supančić

Protekli su mjesec, od 5. do 7. listopada 2016. godine, u sklopu Erasmus+ KA2 projekta „English Learning Friends“ u Aleksandroupolisu u Grčkoj boravile učiteljice I. osnovne škole Bjelovar mr. Nataša Ljubić Klemše, učiteljica savjetnica, Helena Gustović Ljubić, učiteljica mentorica i Martina Supančić, učiteljica mentorica. Prisustvovale su drugom transnacionalnom sastanku projektnih partnera iz sedam europskih osnovnih škola: iz Hrvatske, Poljske, Češke, Italije, Finske, Grčke i Turske.

Cilj je projekta „English Learning Friends“ unaprjeđenje jezičnih kompetencija učenika, odnosno učenje engleskog jezika uz upotrebu suvremenih informacijsko – komunikacijskih tehnologija.

Projektom se žele unaprijediti i osnovne vještine učitelja koristeći inovativne metode podučavanja te utjecati na poboljšanje kvalitete poučavanja uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije.

Sastanak je održan u osnovnoj školi „1st Experimental Primary School of Alexandroupolis“ eksperimentalnoj školi koja u svoj nastavni rad uvodi nove metode poučavanja i učenja.

U školi su svi partneri dočekani srdačnom dobrodošlicom, prigodnim programom te mnoštvom grčkih specijaliteta.

Tijekom sastanka dogovorene su projektne aktievnosti tijekom druge godine projekta. Učiteljice I.osnovne škole Bjelovar održale su radionicu o upotrebi web alata potrebnih za realizaciju projektnih aktivnosti u tekućoj projektnoj godini. Svojim europskim kolegama predstavile su alate za izradu klasičnih i interaktivnih kvizova Qzzr, Socrative i Quizziz te alate za izradu postera: Canva, Fotor, Fotojet, JukeBox, PosterMyWall and Posterini.

Učitelji partnerskih škola prisustvovali su nastavi svojih grčkih kolegica i kolega tijekom koje su učili iz primjera dobre prakse. Tom su prilikom vidjeli sat robotike učitelja Christosa na kojem su učenici izrađivali, pokretali i upravljali samostalno izrađenim Lego modelom.

Prisustvovali su i satu njemačkog jezika učiteljice Valentine na kojemu su promatrali kako aktivno i svakodnevno koristi nove obrazovne tehnologije u svrhu podučavanja i učili temeljem njezina primjera. Učiteljica je upotrebom QR kodova nastavu individualizirala i omogućila svakom učeniku da usvaja, ponavlja i uvježbava nastavne sadržaje u skladu sa svojim mogućnostima. Na taj je način svoj nastavni sat i svoju nastavu individualizirala i prilagodila potrebama i mogućnostima učenika.

Đurđica Petrović

U OŠ Šećerana veliki dio sadržaja prirodoslovlja se poučavaju koristeći suvremenu

informacijsku tehnologiju. Takav način poučavanja istovremeno razvija nekoliko učeničkih vještina i kompetencija, ali i stavlja velike zahtjeve pred učitelje.

Mlađe generacije učitelja vrlo lako, može se reći i spontano, prihvaćaju i primjenjuju tehnologiju u svom radu. No, što je s učiteljima koji su tijekom svog dugog nastavnog staža nastavni proces temeljili na drugim principima? Kako promijeniti stav i odnos prema metodama, oblicima i nastavnim sredstvima koji više nisu jedino mogući? Njihovo mjesto preuzimaju strategije koje zahtijevaju tehnologijska znanja i vještine učitelja.

Današnje društvo znanja treba obrazovane pojedince koji mogu donositi kvalificirane odluke, koji će svojim vještinama i kompetencijama pridonijeti uspjehu i napretku društva. To i takvo društvo temelji se na brzom i velikom razvoju znanosti, ali i razvoju informatike koja od pojedinca traži i određene digitalne vještine i kompetencije. Poznato je da razvoj digitalnih znanja i vještina današnjeg djeteta započinje već u najranijem djetinjstvu. Današnja djeca tzv. digitalni urođenici, vrlo vješto i brzo ovladavaju osnovnim, a potom i drugim računalnim vještinama. Veliki broj djece već u svojim domovima usvajaju osnovni rad na računalu, koriste se podatcima i tragaju za informacijama. Sve to ide u prilog većoj upotrebi informacijsko-komunikacijske tehnologije u usvajanju sadržaja prirodoslovlja. Ovakav pristup znanosti, njezinim osnovnim idejama, metodologiji, „proizvodnji“ znanja koje će učenici znati primijeniti u svakodnevnom životu, treba započeti već u mlađoj školskoj dobi.

Informacijsko-komunikacijska tehnologija u nastavi prirodoslovlja

Uvođenjem informacijsko-komunikacijske tehnologije u nastavni proces škole pomažu svojim učenicima razviti digitalne kompetencije podučavajući ih od rane dobi. Primjena te tehnologije pridonosi kod učenika kritičko promišljanje i upravljanje svojim učenjem, samostalni i suradnički rad, traženje informacija i podrške kada je to potrebno i korištenje niza drugih mogućnosti koje im pružaju nove tehnologije. Na taj se način kvalitetnije i lakše provodi problemska, istraživačka, konstruktivistička i projektna nastava prirodoslovlja, a prirodoznanstveni sadržaji učenicima se čine izazovnijim i zanimljivijim. Aktivnim uključivanjem učenika u nastavni proces i koristeći suvremenu informacijsko-komunikacijsku tehnologiju postavljaju se uvjeti za razvoj interesa, razumijevanje i stvaranje temelja dugoročnom znanju sadržajima prirodnih znanosti.

Važno je promicati prirodoslovnu kulturu, znanje i istraživanje. Upoznavati učenike sa znanstvenim postupcima, omogućiti učenicima shvaćanje primjene znanosti kroz kontakte s primijenjenom znanošću.

Informacijsko-komunikacijska tehnologija pomaže doći bliže tim ciljevima prirodoslovne nastave. Iz toga razloga u okviru cjeloživotnog stručnog usavršavanja učitelji razredne nastave trebaju razvijati znanja i vještine vezane za praktični rad i učenje kroz zaključivanje, podržavati znanstvene aktivnosti učenika, ali i informatički se obrazovati. Unazad nekoliko godina naš školski sustav doživljava promjene u smislu opremanja škola modernom, suvremenom informatičkom opremom.

Primjeri iz nastavne prakse

Na sljedećim se primjerima može vidjeti kako su učenici u našoj školi već od mlađeg školskog uzrasta zainteresirani za prirodu i društvo, te na koji način funkcionalnosti interaktivne ploče olakšavaju i osuvremenjuju nastavu.

Slika 1. Sudjelovanje znanstvenika ( ETFOS)

Suvremenim pristupom i upotrebom informacijsko-komunikacijske tehnologije ostvaren je nastavni sat u suradnji s doktoricom dentalne medicine, predavanje o zraku ostvareno u suradnji s Elektrotehničkim fakultetom u Osijeku, te video povezivanje matične i područnih škola na satima prirodoslovlja.

Slika 2. Primjena videokonferencije u nastavi

Primjer 1.

Nastavni tema: Obnovljivi izvori energije (međupredmetna tema )
Nastavni predmet: Priroda i društvo
Razred: treći i četvrti / sedmi

Sedmi razred se nalazio u svojoj matičnoj školi, a treći i četvrti razred u područnoj školi.

Jedan od ciljeva ovoga nastavnog sata je bio popularizacija znanosti primjenom videokonferencija u nastavi, s ciljem preoblikovanja učeničkih predkoncepcija u znanstvene koncepte. Ovako oblikovani nastavni sat primjer je suvremenog pristupa nastavnom procesu. Suvremeni pristup se ogleda po tome što su izvođenjem pokusa učenici predmetne nastave, točnije sedmih razreda, podučavali učenike trećih i četvrtih razreda koji se do sada nisu susretali s fizikom i to putem videokonferencijske nastave koristeći web-kolaboracijski alat Adobe Connect Pro, a uz tehničku podršku Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNet kao dijela aktivnosti europskog projekta Inspiring Science Education ( ISE ).

Na osnovi niza jednostavnih i zanimljivih pokusa učenika sedmih razreda iz nastavne cjeline Kruženje energije, učenici nižih razreda dobivaju bolju percepciju obnovljivih izvora energije i njihove uporabe u praksi. Popularizacija znanosti ostvarena je izravnim interaktivnim sudjelovanjem učenika, učitelja i škole.

Ovim metodama i uporabom informacijsko-komunikacijske tehnologije povezani su nastavni sadržaji vertikalnom korelacijom u okviru tema iz prirodoslovlja (u nižim razredima osnovne škole), te fizike (u višim razredima osnovne škole). Nastavni sadržaji se prezentiraju ciljano odabranim, jednostavnim i zanimljivim pokusima koji imaju veliku ulogu u identificiranju predkoncepata kod učenika. Promovira se vertikalna korelacija jer stariji učenici podučavaju mlađe i to sve putem umrežavanja škola i timskog rada. Time se eliminira prostorna prepreka, te se na različitim, udaljenim lokacijama izvršavaju zajedničke aktivnosti.

Ovakav pristup nastavi prirodoslovlja, poučavanje usmjereno na istraživački pristup primjenom informacijsko-komunikacijske tehnologije može se vrlo efikasno i jednostavno realizirati.

Primjer 2.

Nastavna tema: Uvjeti života ( zrak )
Nastavni predmet: Priroda i društvo
Razred: četvrti

Nastavni sat je ostvaren suradnjom sa znanstvenikom koji radi u Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku. Videokonferencijskom vezom učenici su pratili predavanje profesora i aktivno sudjelovali svojim pitanjima. U okviru nastavnih sadržaj vezanih uz zrak učenici su saznali i mnogo drugih, zanimljivih činjenica o zraku, atmosferi i pojava vezanih za atmosferu. Zanimljivom i dinamičnom prezentacijom upoznali su dijelove atmosfere, gustoću zraka, pojavu duge i zrcaljenja na nebu. Učenicima su približene njima apstraktne pojave o kojima su samo čitali. Ostvarena je suradnja škole i visokoobrazovnih ustanova, suvremenom tehnologijom otklonili smo prostorne granice, te slikom i zvukom imali gosta u razredu.

Primjer 3.

Nastavna tema: Zdravlje ( Zdravstveni odgoj )
Nastavni predmet: Priroda i društvo/sat razrednika
Razred: prvi

U okviru nastavne teme vezane za zdravlje i kurikuluma zdravstvenog odgoja ostvaren je nastavni sat na temu Zdravlje i njega zuba. Sat je realiziran suradnjom škole i stomatologinje, a putem videokonferencijske veze. Održano je zanimljivo predavanje na kojem je istaknuta važnost redovitog odlaska stomatologu, održavanje higijene usne šupljine i zuba. Učenici su bez straha postavljali pitanja, igrali online igre vezane za temu. Suvremeni pristup ogleda se u upotrebi digitalnih materijala za uvježbavanje nastavnih sadržaja kao što su digitalna igra pravilnog pranja zuba, ali i drugačijoj suradnji škole i zdravstvene ustanove koja se temelji na informacijsko komunikacijskoj tehnologiji.

Zaključak

Suvremeni pristup nastavi prirodoslovlja uz upotrebu informacijsko-komunikacijske tehnologije pruža velike mogućnosti vezane uz proces učenja i poučavanja. Ovakav pristup nastavnim sadržajima približava učenicima prirodoslovne pojmove i pojave, omogućava im da koristeći digitalnu tehnologiju te pojave doživljavaju kroz perspektivu njihove važnosti u svakodnevnom životu ili kroz njihova, često, zanimljiva i neobična svojstva. Time se postiže dvojak rezultat kako na području prirodoslovlja tako i posrednim djelovanjem na području primjene informacijskih tehnologija. Prednost upotrebe informacijsko-komunikacijske tehnologije u nastavi je u motiviranju učenika za primjenu tehnologije u svrhu učenja.

Obrazovni proces se mijenja i prilagođava zahtjevima modernog, razvijenog društva znanja, a time se i učitelj sam mora mijenjati.

Ne zaboravimo riječi velikog Ghandija:

„Ti moraš biti promjena koju želiš vidjeti u svijetu!“

Branko Rumenović

Tijekom školske godine 2015./2016., učenici 3.c razreda Gimnazije Bernardina Frankopana iz Ogulina, smjer ekonomist i profesor Statistike Branko Rumenović osmislili su i pokrenuli projekt pod nazivom „The population of my region“. Projekt je službeno započeo 1. prosinca 2015. godine, a u njemu osim učenika i nastavnika Gimnazije Bernardina Frankopana iz Ogulina sudjeluje i nekoliko škola iz Hrvatske i Europe. Riječ je o Projektu koji se odvija putem interneta, odnosno preko portala eTwinning.

Ovaj projekt je nastavak projekata vezanih uz statistiku u kojima se Gimnazija Bernardina Frankopana nalazila posljednjih godina. Tako je u školi 2013. godine proslavljena Međunarodna godina statistike. O tim aktivnostima, novinar Daniel Michaels piše članak u The Wall Street Jurnal. Promocija statistike u svakodnevnom životu nastavlja se kroz projekt The world of statistics i proslavu međunarodnog dana statistike.

Nositelji Projekta su profesor Branko Rumenović, koji je osmislio Projekt i profesorica Romunė Juknelienė koja je partnerica na europskoj razini. Ostali partneri su iz Hrvatske te su također uključeni u Projekt: Manuela Mihaljević Sabljak iz Gimnazije Bernardina Frankopana Ogulin, Bojan Grba iz Srednje škole Slunj. Profesori partneri iz Europe koji rade na Projektu su: Dilara Kurt iz Turske te Carcel Ana Maria iz Rumunjske. U Projekt su se uključili i drugi profesori iz Litve, Turske i ostalih zemalja koji na svoj način pružaju podršku Projektu.

Opis i radni postupak Projekta:

Ovim Projektom nastojalo se potaknuti učenike na istraživanje povijesti svojega kraja. U Projektu su prezentirani statistički podaci o broju stanovnika kraja tabelarnim i grafičkim prikazivanjem podataka. Isto tako, dao se pregled aktivnosti stanovništva. Na samom kraju su se izradili papirnati stanovnici koji su otputovati u mjesto iz kojeg dolaze škole partneri. Radni jezici projekta bili su hrvatski jezik i engleski jezik. Projekt je bio namijenjen učenicima od 12 do 18 godina.

Projekt obuhvaća četiri faze. Prvi faza služila je za predstavljanje i upoznavanje sudionika Projekta te za istraživanje povijesnih i geografskih karakteristika mjesta. Nakon što se provelo istraživanje uslijedila je izrada prezentacije i postavljanje na platformu eTwinninga.

U drugoj fazi učenici su provodili istraživanje o broju stanovnika u svojemu mjestu. Za istraživanje su koristili literaturu, internet te mrežne stranice Državnog zavoda za statistiku. Nakon istraživanja, učenici su prikazali podatke pomoću tabela te grafičkih prikaza. Na kraju su se rezultati prezentirali ostalim sudionicima pomoću eTwinning platforme.

U trećoj fazi učenici su provodili istraživanje o tome kojim su se poslovima ljudi bavili u povijesti, a čime se danas bave. U ovom dijelu učenici su koristili literaturu dostupnu u školskoj i gradskoj knjižnici. Učenici su tražili i stare fotografije stanovnika svojega kraja te izrađivali prezentaciju i video uradak koji su prezentirali ostalim sudionicima Projekta. U ovoj fazi uslijedila i izrada nekoliko figurica stanovnika koji će putovati Europom.

U četvrtoj fazi uslijedila je razmjena stanovnika, izrada video isječka o putovanju stanovnika te završetak Projekta.

Ciljevi Projekta:

• naučiti komunicirati sa svojim kolegama na način da slušaju jedni druge i prihvaćaju različito mišljenje te razvijaju kritičko mišljenje
• uvježbati javni nastup
• približiti učenicima statističke podatke
• potaknuti učenike na istraživanje o povijesti, broja stanovnika, aktivnostima stanovnika svojega kraja i promovirati statistiku u svakodnevnom životu
• prezentirati prikupljene podatke
• naučiti tabelarno i grafički prikazivati podatke vezane uz stanovništvo
• izraditi nekoliko figurica stanovnika

Rezultati

Materijali koji su nastali u ovom Projektu objavljeni su na mrežnim stranicama Projekta i Škole: oni mogu poslužiti kao motivacija ostalim partnerima i učenicima za korištenje raznih web alata u nastavi. Učenici i nastavnici uživali su u pozitivnom radnom okruženju i razmjeni informacija i iskustava.

Učenici iz Ogulina izradili su Logo projekta koji su prezentirali drugim učenicima iz Europe. Na eTwining platformu postavljeno je nekoliko video isječaka gradova iz kojih dolaze sudionici Projekta. Prema komentarima koje su video isječci dobili, vidi se da su učenici oduševljeni ljepotama navedenih gradova. Isto tako postavljene su brojne fotografije mjesta i ljudi koji su izazvali oduševljenje učenika. Učenici iz Ogulina izradili su i dvije Powerpoint prezentacije o Ogulinu i božićne čestitke koje su poslali svojim kolegama iz Europe. Slanjem brojnih fotografija, učenici su na najbolji način prezentirali Školu i Ogulin europskim gradovima. Učenici su na predmetu Statistika istražili broj stanovnika grada Ogulina, Općina Tounj i Josipdol od 1857. godine do danas. Rezultate su prikazali pomoću grafikona i tabela. Prikupljene podatke o aktivnosti stanovništva kroz povijest, stare fotografije učenici su prikazali u video isječku koji je također prezentiran na eTwinning platformi. Kao što je navedeno u posljednjoj fazi učenici su izrađivali papirnate figurice stanovnika ogulinskog kraja koje su poslali u škole partnera. U međuvremenu su u Ogulin stigli papirnati stanovnici iz Litve, Rumunjske i Turske. Na samom kraju izrađen je pano u školi. Projekt je prezentiran na sjednici Nastavničkog vijeća, mrežnim stranicama grada Ogulina, na radio postaji Ogulin te na predavanju Što nam mladi poručuju u organizaciji Savjeta mladih grada Ogulina. 23. rujna 2016. godine Projekt je dobio eTwinning Quality Label.

Učenici Gimnazije Bernardina Frankopana koji su sudjelovali u Projektu: Marino Boban, Nikolina Cvetković, Valentina Despot, Antonio Drašković, Patrik Kaldi, Ana-Marija Kiš, Andreja Kurelac, Danijela Mrgan, Dora Porubić, Mihael Porubić, Annamaria Prpić, Ivana Rendulić, Petra Višić, Petra Salopek, Josip Vučić, Katarina Vuković.

Učenici iz Ogulina imaju želju da svoje mjesto i stanovnike prezentiraju na najbolji mogući način ostalim kolegama iz Europe.

Arjana Blažić

EMINENT (Expert Meeting in Education Networking) je konferencija koju svake godine organizira European Schoolnet kako bi predstavnici europskih ministarstava znanosti, obrazovanja i tehnologije, obrazovni stručnjaci i drugi važni dionici raspravljali o najnovijim trendovima u obrazovanju i tehnologiji. Tema ovogodišnje konferencije EMINENT 2016, održane od 16. -18. studenoga 2016. u Pragu, bila je digitalno građanstvo.

Predstavnici europskih ministarstava prikazali su načine na koje se u njihovim zemljama potiče razvoj digitalnih vještina učitelja i učenika, kako se osnažuje digitalno građanstvo te kako se potiče sigurna i odgovorna uporaba interneta među djecom i mladima. Raspravljalo se o načinima na koje suradnja između raznih dionika može pridonijeti razvoju digitalnog građanstva te su predstavljeni brojni inovativni projekti kao što su eTwinning, I-LINC, ENABLE, FCL Regio i MENTEP.

Na ovoj konferenciji na visokom nivou ove sam godine i sama imala priliku aktivno sudjelovati. Naime, gđa Anne Gilleran, savjetnica za eTwinning pri European Schoolnetu, osobno me pozvala na konferenciju kako bih na okruglom stolu predstavnicima ministarstava iz raznih europskih zemalja prenijela svoja iskustva o poučavanju digitalnog građanstva. Na okruglom stolu su uz mene sudjelovali Patrizia Roma, profesorica iz Italije te troje studenata predstavnika I-LINC zajednice. Govorili smo o ulogama učenika i učitelja u poučavanju digitalnog građanstva, izazovima i preprekama na koje pritom nailazimo te načinima na koje ih možemo otkloniti. Predstavili smo eTwinning projekte koje provodimo s našim učenicima kako bismo ih povezali s njihovim vršnjacima i omogućili im da postanu digitalno kompetentni građani.

Posebno sam se osvrnula na najsuvremenije oblike stručnog usavršavanja za učitelje na eTwinningu. Ovakvi oblici cjeloživotnog učenja pomažu učiteljima da steknu nove vještine kako bi svoje učenike mogli pripremiti za uspješnu budućnost u svijetu punom tehnologije.

Bila mi je velika čast sudjelovati na okruglom stolu i na konferenciji. Upoznala sam mnoge predstavnike europskih ministarstava obrazovanja i saznala o brojnim inicijativama i projektima koje provode u svojim zemljama. Na žalost, na konferenciji nije bilo sudionika iz naših obrazovnih institucija. Hrvatska još uvijek nije članica European Schoolneta, no nadam se da će uskoro postati i da će i brojni hrvatski inovativni projekti biti predstavljeni na nekoj od slijedećih EMINENT konferencija.

Ovdje možete pogledati kratak pregled najzanimljivijih događanja s konferencije EMINENT 2016 “U potrazi za digitalnim građanstvom.

Ana Jergović

Novi kurikulum fakultativne nastave matematike bit će uskoro dostupan svim srednjim školama u RH na internetskoj stranici XV. gimnazije koja ga je razvijala u sklopu projekta „Matematika između realnog i virtualnog“.

Glavni cilj projekta „Matematika između realnog i virtualnog“ bio je osuvremeniti pristup poučavanju matematike novim kurikulumom za fakultativnu nastavu te razviti kapacitete za njegovu provedbu. Zagrebačka XV. gimnazija inicirala je projekt u partnerstvu sa XII. gimnazijom iz Zagreba, gimnazijom Matije Antuna Reljkovića iz Vinkovaca i gimnazijom Josipa Slavenskog Čakovec. Partnerskim školama omogućena je kupnja grafičkih kalkulatora, računala i potrebnih softvera te je održana edukacija o upotrebi kupljene opreme. Projekt je trajao godinu dana, realiziran je uz potporu Europske unije iz Europskog socijalnog fonda i Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala u ukupnom iznosu od 1.016.019 kuna.

„Matematika između realnog i virtualnog“ okupila je 30 nastavnika matematike, fizike i informatike te školske pedagoge i psihologe koji su zajedničkim snagama izradili kurikulum fakultativne nastave matematike, četiri vježbenice i priručnik za nastavnike. Naglasak su stavili na drugačiji pristup nastavi kroz upotrebu tehnologije i poticanje učenika na samostalno istraživanje. Ukupno je objavljeno 70 materijala koji su već podijeljeni profesorima matematike u zagrebačkim gimnazijama, a uskoro će i sve škole u Republici Hrvatskoj moći pristupiti materijalima putem internetske stranice XV. gimnazije www.mioc.hr te ih koristiti u fakultativnoj, ali i u redovnoj nastavi matematike.

Vježbenice su podijeljene po temama; prve dvije teme obrađuju na suvremeni, drugačiji način gradivo redovne nastave matematike – Geometrija 1 i 2 te Funkcije 1 i 2. Međutim, teme iz druge dvije vježbenice – Matrice i vektori, modeliranje, statistika i vjerojatnost (vježbenica 3) te Financijska matematika, teorija grafova i optimizacija (vježbenica 4) su većim dijelom za mnoge gimnazijalce novi sadržaji. Urednice priručnika i vježbenica su profesorice XV. gimnazije Sanja Antoliš, Aneta Copić i Eva Špalj. Njih tri su ujedno i same napisale prijavu za čitav projekt te ga uspješno dovele do kraja kao koordinatorice projektnih aktivnosti. Prof. Špalj ističe i dojmove sa studijskog putovanja u njemački gradić Lahr: „Posebno me dojmila igrifikacija nastave te važnost koju pridaju kognitivnim razinama, a ne samo reprodukciji.“ Kaže da njemački nastavnici teže većoj aktivnosti učenika, puno se diskutira i raspravlja na nastavi, svi učenici su uključeni, a didaktički materijali za nastavnike su unaprijed dostupni.

Završna konferencija projekta „Matematika između realnog i virtualnog“ održana je 10. listopada u hotelu Westin u Zagrebu, a fakultativna nastava prema novom kurikulumu je krenula već ove školske godine. XV. gimnazija je i inače iznimno projektno aktivna: provode samostalni projekt za darovite učenike, sudjeluju u Erasmus projektima kao koordinatori ili partneri sa Sveučilištem. „Svaki projekt motivira na daljnje učenje i razvoj novih ideja, ali i potvrdu onog što radimo“, kaže ravnateljica Ljiljana Crnković i zahvaljuje partnerskim školama na sudjelovanju jer je njihov pristup radu i motivaciji učenika obogatio projekt.

Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost XV. gimnazije.

Darija Dasović Rakijašić, Sanda Šutalo, Sanja Pavlović Šijanović, Karolina Brleković, Vesna Tomić i Lidija Kralj

Prvo međunarodno natjecanje Dabar održano je u Hrvatskoj u tjednu od 7. do 11. studenog 2016. Organizator natjecanja je udruga “Suradnici u učenju” uz podršku Hrvatskog saveza informatičara i Visokog učilišta Algebra, CARNeta i CROZ-a, te pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Međunarodna inicijativa Dabar (Bebras) promiče informatiku i računalno razmišljanje među učiteljima i učenicima, ali i široj javnosti. Cilj natjecanja je pokazati da računalo nije samo igračka za društvene mreže i gledanje filmova, nego i izvor zanimljivih logičkih zadataka koji učenje i razvoj računalnog razmišljanja čine zanimljivijim i dinamičnijim. Dabar je osmišljen kako bi se svoj djeci omogućilo jednostavno sudjelovanje kroz online natjecanje, koje se sastoji od niza izazovnih zadataka osmišljenih od strane stručnjaka iz pedesetak zemalja.

Natjecanje je započelo 2004. u Litvi sa 779 učenika, a 2015. uključivalo je 55 zemalja i više od 1.000.000 sudionika.

U Hrvatskoj je natjecanje organizirano na CARNetovom sustavu Loomen, uz obaveznu uporabu elektroničkog identiteta u sustavu AAI@edu.hr. Učenici su se natjecali u jednoj od pet kategorija:

• MikroDabar za učenike 1. i 2. razreda OŠ,
• MiliDabar za učenike 3. i 4. razreda OŠ,
• KiloDabar za učenike 5. i 6 razreda OŠ,
• MegaDabar za učenike 7. i 8. razreda i
• GigaDabar za učenike svih razreda srednje škole.

Neovisno o kategoriji, učenici su morali riješiti 15 izazovnih zadataka uz vremensko ograničenje od 45 minuta.

Da je Dabar više od natjecanja, pokazao je i broj prijavljenih škola i zainteresiranih učenika. Sudjelovalo je čak 209 škola, i 5927 sudionika, čime smo postali jedna od najuspješnijih zemalja u prvoj godini natjecanja (uz SAD, Rusiju i Njemačku). Ovogodišnje natjecanje Dabar obilježila je impozantna brojka od 5927 sudionika, a rezultati su više nego zadovoljavajući.

Od 255 učenika uključenih u kategoriju MikroDabar, najbolji rezultat je iznosio 14 bodova (od mogućih 15), odnosno 93.33% riješenosti. U kategoriji MiliDabar sudjelovalo je 773 učenika, a najbolji rezultat iznosio je 12.92 bodova, odnosno 86.13%. S obzirom da su ovo naši najmlađi sudionici (učenici razredne nastave) iznimno smo ponosni na angažman njihovih učiteljica i hrabrost učenika da se upuste u ovakvu vrstu izazova.

Učenici viših razreda OŠ pokazali su velik interes za ovo natjecanje. U kategoriji KiloDabar sudjelovalo 1982 učenika, a u kategoriji MegaDabar 1694 učenika. Najbolji rezultat u kategoriji KiloDabar iznosio je 12 bodova odnosno 80%, dok u kategoriji MegaDabar bilježimo najbolji rezultat, riješenost 100%. Najstarija kategorija, GigaDabar, imala je 960 učenika uz najbolji rezultat od 14 bodova, odnosno 93.33%.

Svi sudionici natjecanja zasluženo su dobili diplome za sudjelovanje i svoje prve bedževe u Loomenu. Oni najbolji (10% najboljih u svakoj kategoriji i svakom razredu) dobili su i diplome za izniman uspjeh na natjecanju i zlatni bedž.

U pozadini natjecanja bio je velik broj učitelja i nastavnika – volontera, koji su bili zaduženi za sve radnje kako bi samo natjecanje proteklo bez poteškoća. Njihov se posao sastojao od prevođenja, objave zadataka na društvenim mrežama, pripremanja prezentacija za nastavnike, odabira i dodatne prilagodbe zadataka, kreiranja kolegija u Loomenu, unosa pitanja u Loomenu, pisanja i snimanja uputa za prijave, odgovaranja na prijave, odgovaranja na pitanja, pružanja pomoći pri prijavi u Loomen, analiziranja rezultata, računanja postotaka i prosjeka, prebrojavanja imena, dizajniranja bedževa i diploma, ručne dodjele bedževa za najboljih 10%…. Zapravo, radilo se baš sve da natjecanje bude izazov svim sudionicima natjecanja i da svi budu zadovoljni svojim radom i rezultatima! Svi su oni nagrađeni bedžem s natpisom NajDabroUčitelj.

Još jednom zahvala učenicima, učiteljima, nastavnicima, suradnicima… svima koji su dali svoj doprinos da Dabar uspješno zaživi u Hrvatskoj.

Ukupan broj učenika i postotak učenika koji su točno riješili više od 30% testa.

Primjer najbolje rješenog zadatka iz kategorije MikroDabar  (62%)

Tko je najglasniji?
Koji je od četiri programa postavljen na najveću glasnoću?

Primjer najlošije riješenog zadatka iz kategorije MirkoDabar (7%)

Sakupljanje drva

Tijekom svog silaska s vrha planine, dabar Tezej prikuplja drva za svoj dom iz nekoliko stanica. Svaka stanica ima drugačiju količinu drva. Dok silazi on ne može početi ponovno penjanje. Staze sa stanicama drveta mogu se vidjeti na slici ispod.
Svaki krug je stanica, a broj u njemu predstavlja količinu drva koju Tezej može prikupiti. Koja je maksimalna ukupna količina drva koju dabar Tezej može prikupiti tijekom spuštanja?

Odaberite jedan odgovor:

1. 21
2. 20
3. 19
4. 18

Primjer najbolje riješenog zadatka iz kategorije MiliDabar (41%)

Bakino putovanje

Baka živi u kućici i svake subote posjećuje svoje unuke koji stanuju u jednom od mnogih stanova u zgradi.
Uvijek ide istim putem:

• Znamo da uvijek posjeti fitnes centar, a prije njega predahne na klupi ispod stabla.
• Dok sjedi na klupi jede rolice koje je prije kupila u pekarnici.
• Na putu nakon fitnes centra prolazi pokraj škole i tamo nudi voće djeci koja se igraju na školskom igralištu.
• Voće kupuje u trgovini koju posjećuje neposredno prije pekarnice.
• I da ne zaboravimo, na samom početku svog putovanja, nakon izlaska iz kućice uvijek pozdravi susjede.

Razmjesti mjesta koja baka posjećuje u pravilan redoslijed u skladu s pričom.

Primjer najlošije riješenog zadatka iz kategorije MiliDabar (10%)

Neonski natpis

Iznad ulaza u dabrovski restoran River se nalazi veliki svijetleći natpis. Boje se mijenjaju na sljedeći način: plava – crvena – žuta – plava. Dodatno, ako istovremeno tri susjedna slova zasvijetle plavom bojom, srednje slovo će postati crveno.
Trajanje pojedine boje je sljedeće:

• plava boja – 3 minute,
• crvena boja – 2 minute,
• žuta boja – 1 minutu.

Vlasnik restorana je natpis upalio u 18 sati i ovako je izgledao:

Kako izgleda natpis tijekom šeste minute nakon paljenja reklame?

Primjer najbolje riješenog zadatka iz kategorije KiloDabar (39 %)

Tajne poruke

Agenti Boris i Berta komuniciraju putem tajnih poruka. Boris je Berti želio poslati tajnu poruku: MEETBILLYBEAVERAT6
Napisanu poruku složio je u tablicu s četiri stupca te je u polja koja su ostala prazna upisao znak X.

Pomoću tablice zapisao je novu tajnu poruku, prateći redoslijed znakova u stupcima: BYVTEIBE6ELERXTLAAX
Berta je odgovorila Borisu koristeći istu metodu. Poslala mu je tajnu poruku: OIERKLTEILH!WBEX
Koju je poruku poslala Berta?

Primjer najlošije riješenog zadatka iz kategorije KiloDabar (2 %)

Ograda

Dabrić pokušava izraditi ogradu od papira kao što je prikazano na slici:

Da bi napravio ogradu kao na slici, prvo treba presaviti papir kao što je prikazano, a zatim škarama pažljivo izrezati oblik.

Koliko je presavijanja potrebno za zadanu ogradu?

Primjer najbolje riješenog zadatka iz kategorije MegaDabar  (73%)

Autobusna postaja

Kuće pet dabrova, označene likom dabra, raspoređene su  na sljedeći način:

Dabrovi žele postaviti autobusnu postaju na jednom od devet mjesta obilježenih plavim šesterokutom. Udaljenosti između šesterokuta prikazane su na slici. Prema odluci svih pet dabrova zbroj udaljenosti od njihove kuće do autobusnog stajališta mora biti što je moguće kraći. Ako mjesta obilježimo brojevima kao na slici, u pravokutnik predviđen za unos odgovora upiši broj mjesta na kojem treba napraviti autobusnu postaju.

Primjer najlošije riješenog zadatka iz kategorije MegaDabar (14%)

Neonski natpis

Iznad ulaza u dabrovski restoran River se nalazi veliki svijetleći natpis. Boje se mijenjaju na sljedeći način: plava – crvena – žuta – plava. Dodatno, ako istovremeno tri susjedna slova zasvijetle plavom bojom, srednje slovo će postati crveno.

Trajanje pojedine boje je sljedeće:

• plava boja – 3 minute,
• crvena boja – 2 minute,
• žuta boja – 1 minutu.

Vlasnik restorana je natpis upalio u 18 sati i ovako je izgledao:

Kako izgleda natpis tijekom šeste minute nakon paljenja reklame?

Primjer najbolje riješenog zadatka iz kategorije GigaDabar  (75%)

Dijeta

David je na šestodnevnoj dijeti. Svakoga dana može jesti samo jednu vrstu namirnice iz sljedeće liste: krumpir  , mrkvu  , ribu i  grašak .
Svaki dan određuje što će jesti prema sljedećim pravilima:

1. dva dana zaredom ne smije jesti istu vrstu hrane,
2. mrkvu mora jesti svaki treći dan počevši od trećeg dana,
3. ribu može jesti ako prethodni dan nije jeo krumpir.

Tablica prikazuje njegov plan prehrane u prethodna četiri dana:

Koju vrstu hrane David treba jesti 5. i 6. dan?

Primjer najlošije riješenog zadatka iz kategorije GigaDabar (14%)

Poštarov obilazak

Dabar Tomo je poštar koji svaki dan obilazi jedan dio grada. Svaka linija na slici predstavlja ulicu, a slova predstavljaju raskrižja. Tomo svaki dan kreće iz pošte, obilazi kuće u svim ulicama i vraća se u poštu.  Dabar Tomo kreće iz pošte (označene slovom P).

Koliko će najmanje ulica prehodati kako bi se vratio natrag do pošte, a da bi obišao sve kuće?

Svi rezultati i povratne informacije učenicima su dostupni u e-kolegiju Dabar, a za vježbanje i otkrivanje tajni Dabra na raspolaganju vam je e-kolegij PseudoDabar u kojem su objavljeni i zadatci s ovogodišnjeg natjecanja.

Možda sljedeće godine i vi osvojite zlatnog Dabra.

Dodatne informacije potražite na portalu ucitelji.hr ili mailom na urednistvo@ucitelji.hr

Broj 86, studeni 2016.
ISSN 1848-2171

Početkom studenog je održano prvo međunarodno natjecanje Dabar u Hrvatskoj. Prošlo je godinu dana od kad sam poslala prvi mail na bebras.org i pitala kako se može Hrvatska uključiti među zemlje koje provode Bebras (Dabar). Gledajući unatrag, bio je to korak u nepoznato, ali s velikom željom da se jedan drugačiji pristup dovede u Hrvatsku, da i naši klinci imaju priliku rješavati logičke zavrzlame. Pokrenula sam ja, a onda sam uspjela zaraziti kolegice i kolege u školama i okupilo se nas šest, a onda još tridesetak i dogodilo se čudo – obrazovno naravno . Hvala svima!
Kad sam krenula sakupljati sva imena i ja sam se iznenadila koliko nas je bilo, a zaista svatko je dao svoj doprinos da Dabar uspješno krene u Hrvatskoj. Radili smo: prevođenje, objave zadataka na FB, prezentacije, odabirali i dodatno prilagođavali zadatke, sastavljali pitanja u Loomenu, slagali kolegije u Loomenu, pisali  i snimali upute za prijave, odgovarali na prijave, na pitanja, pomagali s ulogiravanjem i AAI, analizirali rezultate, računali postotke i prosjeke, prebrojavali imena, dizajnirali bedževe i diplome, pješke dodjeljivali bedževe za najboljih 10% i radili baš sve što je zatrebalo. EMINENT,

I sve je prošlo fantastično , a ostalo čitajte u članku – i to smo stigle napraviti. Kako je Dabar stigao u Hrvatsku i postao Loomen napisale su Darija Dasović Rakijašić, Sanda Šutalo, Sanja Pavlović Šijanović, Karolina Brleković, Vesna Tomić i Lidija Kralj.

Ana Jergović piše nam kako zagrebački MIOC potiče suvremeni pristup poučavanju matematike, novim kurikulumom fakultativne nastave matematike „Matematika između realnog i virtualnog“. Više…

EMINENT je konferencija koju svake godine organizira European Schoolnet kako bi predstavnici europskih ministarstava znanosti, obrazovanja i tehnologije, obrazovni stručnjaci i drugi važni dionici raspravljali o najnovijim trendovima u obrazovanju i tehnologiji. Tema ovogodišnje konferencije EMINENT 2016, održane od 16. -18. studenoga 2016. u Pragu, bila je digitalno građanstvo, a Hrvatsku je na njoj predstavljala Arjana Blažić. Više…

Tijekom prošle školske godine učenici 3.c razreda Gimnazije Bernardina Frankopana iz Ogulina, smjer ekonomist i profesor Statistike Branko Rumenović osmislili su i pokrenuli projekt pod nazivom „The population of my region“. Više…

Đurđa Petrović piše o suvremenom pristupu prirodoslovlju u OŠ Šećerana. Upotrebom informacijsko-komunikacijske tehnologije ostvaren je nastavni sat u suradnji s doktoricom dentalne medicine, predavanje o zraku ostvareno u suradnji s Elektrotehničkim fakultetom u Osijeku, te video povezivanje matične i područnih škola na satima prirodoslovlja. Više…

I. OŠ Bjelovar provodi projekt „English Learning Friends“ za unaprjeđenje jezičnih kompetencija učenika, u sklopu kojeg su Nataša Ljubić Klemše, Helena Gustović Ljubić i Martina Supančić boravile u Grčkoj na drugom transnacionalnom sastanku projektnih partnera iz sedam europskih osnovnih škola: iz Hrvatske, Poljske, Češke, Italije, Finske, Grčke i Turske. Više…

Europski tjedan programiranja ili skraćeno #codeEU pokrenuli su 2013. mladi savjetnici za Digitalnu agendu Europske komisije, a inicijativa i dalje raste. Naime prošle je godine više od pola milijuna ljudi sudjelovalo na gotovo 8000 događanja povezanih s programiranjem u 46 zemalja u Europi i šire. S obzirom da su i škole mogle organizirati događanja povezana s programiranjem u okviru izazova CodeWeek4All, učenici Gimnazije Vukovar odlučili su sudjelovati u novom izazovu. Kako su se snašli pročitajte u članku Sanje Pavlović Šijanović. Više…

Učiteljica Slađana Ninković boravila je u glavnom gradu Mađarske, Budimpešti od 29. rujna do 1. listopada 2016. godine gdje je sudjelovala na eTwinning kontaktnom seminaru za djelatnike vrtića i škola na temu „Kako osmisliti i provesti kvalitetan eTwinning projekt.“ Više…

Neće se svi učenici popeti po matematičkom drvetu do najtanje grančice niti će se spuštati do jezičnih dubina. Neki će preskakati obojena polja neki skakati u visinu po notnom zapisu. Naš posao učitelja nije naučiti ribe penjati po drvetu nego ih naučiti kako da uz prikladne asocijacije, muziku, slike, gibanje, podršku vršnjaka i igru usvoje ishode učenja na način koji njima najbolje dogovara. Pročitajte kako je Suzana Belušić olakšala put do znanja svojim učenicima kroz sudjelovanje i igru. Više…

Nadam se da ćete i ovaj mjesec uživati u čitanju, a za sljedeći broj napišite i vi nešto – sigurna sam da imate neku neispričanu priču iz vaše učionice

Do čitanja
Lidija Kralj

Sanja Pavlović Šijanović i Karolina Dvojković

S obzirom da informatičko obrazovanje postaje svakim danom sve važnije i jedan je od osnovnih izazova 21. stoljeća za koje moramo pripremiti naše učenike, Gimnazija Vukovar uključila se u jedan od najvećih edukativno-informatičkih programa učenja programiranja poznat pod nazivom Sat kodiranja. Status Microsoft Showcase School i aktivno sudjelovanje u Europskom tjednu programiranja sa više od 200 učenika koje nam je donijelo Potvrdu o izvrsnosti u programerskoj pismenosti, dokaz su da naši učenici mogu i žele svojim znanjima, vještinama, sposobnostima i iskustvima savladavati izazove digitalnog doba, stjecati nova informatička znanja i ulagati u vlastitu budućnost u području informacijskih tehnologija u kojima se programiranje nameće kao posao budućnosti.

Sat kodiranja organiziran je od strane Code.org, javne i neprofitne organizacije posvećene širenju informatike i stjecanju prvih programerskih iskustava i time predstavlja globalni pokret kojeg čine deseci milijuna učenika u preko 180 zemalja. Projekt u Hrvatskoj provodi nevladina udruga Osijek Software City s 15 drugih nevladinih udruga uz podršku tvrtke Microsoft a u Gimnaziji Vukovar za provedbu i organizaciju zaslužne su profesorice Sanja Pavlović Šijanović i Karolina Dvojković uz podršku ravnatelja Davora Šijanovića.

Sat kodiranja organiziran je u tjednu podučavanja informatike: Computer Science Education Week od ponedjeljka 05. do petka 09.12.2016. godine iako smo sa pripremama započeli znatno ranije. Sve je započelo pregledavanjem ponuđenih vodiča i izborom nekoliko ponuđenih lekcija. Uslijedila je prijava na https://code.org/ i priprema za samu realizaciju. S obzirom da je sat kodiranja osmišljen za demistifikaciju kodiranja i kao dokaz da svatko može naučiti osnove programiranja, za početak smo isprobali početničke a potom i naprednije tutorijale.

Učenici su kroz blok sate nastave informatike naučili programirati droide u igri Zvjezdani ratovi u galaksiji daleko odavde, sa Annom i Elsom istraživali su čaroliju i ljepotu leda u Snježnom kraljevstvu, pomagali ljutitim pticama Angry Birds da kroz labirint uhvate zločeste svinje, koje su im ukrale jaja, dizajnirali igricu uz pomoć likova iz crtanog filma Ice Age te stvarali glazbu kroz osnovne kodove Scratcha u tutorijalu Make Music with Scratch. I naravno kreirali najpopularniju igru Minecraft (Designer i Adventurer) koja na zabavan način upoznaje učenike s osnovama kodiranja, potičući ih na istraživanje dvodimenzionalnog svijeta Minecrafta u kojem svojim potezima ispunjavaju različite zadatke čime se generiraju računalni kodovi. Od naprednijih tutorijala isprobali smo Silent teacher koji zahtjeva poznavanje JavaScripta i Pythona i kroz osnovne naredbe pridruživanja, grananja i ponavljanja postavlja izazove koje treba postepeno rješavati, CodeCombat: Game Development- strateška igra u kojoj sa osnovama Pythona i JavaScripta treba poraziti ogre, proći labirinte i doći do posljednjeg nivoa te tutorijal Python with Turtles (kornjačina grafika) koji omogućuje učenicima crtanje i rad sa grafičkim oblicima što je ujedno i uvijek najzanimljivija tema bilo kojeg programskog jezika pa tako i Pythona.

Neovisno o izboru igre, učenici tijekom rješavanja izazova koriste već poznato Code.org drag-and-drop sučelje kodiranja kako bi naučili pojmove računalne znanosti kao što su programiranje, orijentacija u odnosu na objekt, logičke petlje, grananje i sl. Učenici se suočavaju s određenim brojem izazova koje trebaju riješiti, što u konačnici dovodi do izrade vlastite jednostavne igre koju je potom moguće podijeliti i igrati s prijateljima (primjer učeničkih igara – Star Wars: Building a Galaxy with Code).

Ove godine Microsoft je podržao sat kodiranja s novim Minecraft vodičem, te je bilo moguće pratiti i trening za nastavnike Hour of Code Facilitator Training, organiziranom online u tri termina (22., 23. i 30. 11.). Novi online vodič dostupan je besplatno na stranici http://code.org/minecraft, a omogućuje početnicima u kodiranju stvoriti i podijeliti svoja postignuća u igri Minecraft, te je osmišljen kako bi svakom sudioniku omogućio razvoj vještina potrebnih za rješavanje problema ali i razvoj kritičkog razmišljanja koje je od iznimnog značaja u današnjem tehnološkom svijetu. Od 100 milijuna igrača koji vole Minecraft, 38 posto su žene, pa ovaj vodič može pomoći uključiti što više žena i djevojaka u svijet informatike. Što se tiče same uključenosti djevojka u sat kodiranja, ona je u našoj školi uvjetovana strukturom pri samom upisu u školu, tako da su u ovu aktivnost jednako bili uključeni i dječaci i djevojke. Svaki prijavljeni nastavnik mogao je na svojoj osobnoj početnoj stranici pratiti učeničke račune i njihov napredak.

Istraživanje koje smo proveli nakon provedenih aktivnosti kodiranja pokazuju da gotovo i nema razlike u postignućima između djevojaka i dječaka. Na postignuća isključivo utječe osobni angažman, motiviranost i znatiželja, a sve to neovisno je o spolu učenika.

Kao nagradu za ostvarene rezultate, na stranici https://code.org/certificates , ispisali smo zaslužene certifikate svim učenicima koji su sudjelovali u satu kodiranja.

Sat kodiranja daje priliku svim učenicima u svim školama da se susretnu sa programiranjem i samom informatikom. Iz tog razloga i ne iznenađuje broj od 1 713 980 osoba koje su dale svoju podršku inicijativi po kojoj svi učenici u svim školama trebaju imati priliku naučiti informatiku. Dijelimo stav da bi svaki učenik trebao imati priliku usvajati znanja iz područja računalne znanosti jer znanja iz ovog područja pomažu u razvijanju vještina rješavanja problema, logike i kreativnosti. Počevši rano, učenici će imati temelj za uspjeh u karijeri u 21-om stoljeću.

Naši učenici odlučili su odvojiti znatno više vremena od predviđenog blok sata jer su uvidjeli kako je računalna znanost zabavna i kreativna a s obzirom da tutorijali ostaju na internetu cijele godine, sat kodiranja proširio se na cijeli dan, čitav tjedan….i sigurni smo da će neki naši sadašnji učenici u bliskoj budućnosti stasati i u programere računalnih i video igara.

Marina Mirković

U razdoblju od 22. do 24. studenog 2016. godine u Rabatu (Malta) održan je TCA kontaktni seminar (Aktivnosti transnacionalne suradnje – Transnational Cooperation Activities) pod nazivom „Iskustvo iz prve ruke za nastavnike strukovnog obrazovanja i osposobljavanja“ u organizacjii  Agencije za mobilnost i programe EU.  Prema prihvaćenoj prijavi, na seminaru je kao predstavnica nastavnika Republike Hrvatske sudjelovala profesorica savjetnica računalstva  Marina Mirković iz Tehničke škole u Požegi.

Svrha je ovoga kontaktnog seminara bila naučiti edukatore u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju kako osigurati učenicima dinamično i praktično iskustvo učenja u struci s naglaskom na praćenje razvoja tehnologije u danom polju, bolje se upoznati s mogućnostima koje program Erasmus+ nudi edukatorima u strukovnom obrazovanju kako bi prethodno navedeno postigli, razvijati projektne ideje na temu seminara te olakšati sudionicima pronalazak potencijalnih partnera za provođenje osmišljenih projekata.

Na seminaru je sudjelovalo 32 sudionika iz 15 europskih zemalja. Održana su predavanja i radionice o uvođenju i primjeni e-učenja u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te predstavljen Erasmus+ program. Sve aktivnosti seminara uspješno su provedene. Sudionici su imali priliku aktivno participirati u svim sadržajima. Za istaknuti je pozitivne primjere direktne i neposredne suradnje na radionicama kada su sudionici surađivali te kroz komunikaciju i razmjenu ideja stvarali projektne ideje. Zanimljiva je bila razmjena iskustava, stavova, mišljenja i ideja.

Slika 1. Sudionici seminara

Sudionici su posjetili Institut za izučavanje turizma (ITS) i Koledž za umjetnost, znanost i tehnologiju na Malti (MCAST).

ITS je visoko učilište u cilju ispunjavanja potrebe putovanja, ugostiteljstva i turizma. Osnovan je 1987. godine a glavna je odgovornost pružiti sektoru turizma stručno osoblje koje će biti u mogućnosti garantirati izvrsni standard proizvoda i usluga u ugostiteljstvu. Misija ITS-a je kvaliteta učenja za postizanje izvrsnosti u turizmu. Usmjerava svoje resurse prema razvoju inkluzivnih programa učenja koji olakšavaju tehničke i generičke vještine i kompetencije, integriraju teoriju i praksu i promoviraju suvremene pristupe vođenja.

Slika 2., 3. i 4. Posjet Institutu za izučavanje turizma na Malti

ITS pruža učenički orijentirani stil nastavnog plana i programa koji promiče kreativnost, inovativnost, sudjelovanje učenika i samorefleksiju. Razvija specijalizirane tehničke i poduzetničke vještine u skladu s trendovima i zahtjevima buduće industrije. Promiče međunarodnu perspektivu istovremeno prihvaćajući razlike između domaćih i stranih kultura.

Važno je promicanje profesionalnog razvoja kroz mogućnosti cjeloživotnog učenja u svim razinama društva. Napredak učenika kontinuirano se prati od strane njihovih mentora, odbora za reviziju, kao i unutarnjih i vanjskih ispitivača. Predavači kontinuirano sudjeluju u posebnim obukama koje im pružaju smjernice u metodologiji i tehnikama ocjenjivanja i vrednovanja.

MCAST je vodeća ustanova strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na Malti, osnovana 2001. godine. Kroz šest instituta na otoku Malti i otoku Gozo, nude 185 strukovnih predmeta u punoj nastavnoj izvedbi i više od 300 u skraćenoj izvedbi u rasponu od šest razina certifikata. Učenici se pripremaju za rad u različitim sektorima gospodarstva ili za visoko obrazovanje. MCAST blisko surađuje s lokalnim industrijama kako bi se osiguralo da su znanja, vještine i kompetencije nastavnih programa prikladni i relevantni za dinamičnu budućnost gospodarstva. Ovaj odnos potiče uspjeh – programi su fleksibilni, relevantni i odgovaraju težnjama učenika i potrebama industrije, koje se neprestano razvijaju u susret izazovima promjenjivom globalnom gospodarstvu.

PRIKAZ DIJAPROJEKCIJE PREUZMI SVE

Fotoalbum: Posjet Koledžu za umjetnost, znanost i tehnologiju na Malti (MCAST)

Prilog 1. Prezentacija o MCAST-u

Uz predavanja o e-učenju na seminaru je predstavljena tvrtka SGM iz Berlina kojoj je osnovna djelatnost pomoć u oblikovanju obrazovanja. Zalažu se za stvaranje novih načina učenja. Razumijevanje obrazovanja brzo se mijenja na globalnoj razini. Rješavanje problema je najvrijedniji resurs budućeg društva znanja. Tvrtka se specijalizirala za nova i rastuća tržišta obrazovanja od školske razine preko stručnog osposobljavanja do sveučilišta.

Od individuanog učenja do korporativnih obuka za tvrtke, isporučuju kontinuirani profesionalni razvoj u različitim i uglednim tržištima sa svojim stručnjacima brojnih disciplina/područja koji prepoznaju izazove i zahtjeve scenarija učenja u različitim vrstama učenja i obrazovnim kontekstima.

Pomažu trenerima, sudcima i igračima svih uzrasta iz cijelog svijeta da razviju bolje razumijevanje uloge i prirode njihovog sporta. SGM Sport omogućuje korisnicima da nauče sve, od osnovnih temelja do napredne taktike svog sporta kroz specijalizirani online trening.

Demografske promjene i društvene promjene su intenzivirale pritisak na zdravstvene sustave i zahtjevaju nove smjerove u zdravstvu i skrbi u Europi i na globalnoj razini. SGM Zdravstvena zaštita specijaliziralo se je u pružanju tečajeva e-učenja za nastavak profesionalnog razvoja za zdravstvene djelatnike. Tehničke inovacije u mobilnom zdravlju (mHealth) će napredovati prema isplativim zdravstvenim rješenjima. SGM i njegovi partneri razvijaju radna mjesta za stažiranje na raznim lokacijama u Europi (praktična nastava).

SGM Inženjering stvara optimalne stručne ili akademske programe obuke pomoću referentnih standarda za procjenu u kombinaciji s ispitima poduzeća i industrije. Prilagođeni programi e-učenja izrađuju se po sadržaju i satima, ovisno o individualnim potrebama pojedine tvrtke. Tvrtka ili organizacija aktivno se uključuje u cijeli program od identifikacije zahtjeva osposobljavanja kroz razvoj, isporuku i vrednovanje. SGM-ova međunarodna mreža omogućuje pristup inženjerskim umijećima visoko kvalificiranih trenera za pripremu tečajeva za vježbenike od početka do kraja obuke te procesa vrednovanja. Discipline koje pokriva su IKT, elektrotehnika i strojarstvo, pomorstvo, zelena energija, proizvodnja, logistika i izgradnja.

Slika 9. Predstavljanje tvrtke SGM – Educational Solutions

Prilog 2. Brošura SGM Sport

Radionice u kojima su sudionici raspravljali o svojim promišljanjima o uvođenju e-učenja u strukovno obrazovanje imale su zadane teme/pitanja:

• Pogledi na kvalitetu i vrednovanje tečaja e-učenja
• Koliko je važan izbor platforme (LMS) e-učenja? Koje ključne značajke očekujete od nje?
• Koje podatke uspješnosti razmatrate kod izbora e-učenja ili mješovitog e-učenja
• Da li su nastavnici obučeni za efikasnu uporabu sustava e-učenja? Što smatrate efikasnim programom obuke nastavnika za e-učenje?
• Da li su nastavni planovi i programi, propisi, sustavi upravljanja školom pripremljeni za e-učenje? Što je potrebno izmjeniti?

Slika 10. i 11. Radionice o e-učenju

Na seminaru je uspostavljena suradnja s europskim kolegama kroz komunikaciju i razmjenu ideja u stvaranju projektnih ideja. Tako je među brojnim projektima osmišljen i projekt „E-learning Training for Teachers and Trainers“. Partneri u budućem potencijalnom projektu bile bi ustanove za edukaciju iz Poljske, Latvije, Portugala, Španjolske, Češke, Austrije i Republike Hrvatske (Tehnička škola, Požega). E-učenje potiče promicanje digitalne pismenosti, unapređenje alata i metodologija u aktivnostima digitalnog učenja. Integracija informacijsko-komunikacijske tehnologije u obrazovanju je poluga za promjenu i prilika za povećanje kvalitete, raznolikosti i učinkovitosti u europskim sustavima obrazovanja i osposobljavanja. Cilj je iskoristiti potencijal e-učenja promicanjem inovacija u metodama poučavanja s ciljem poboljšanja kvalitete procesa učenja i njegovanja autonomije učenika, paralelno s razvojem socijalnih i komunikacijskih vještina učenika suradnjom i interakcijom sudionika.

Slika 12. Mentori budućeg projekta „E-learning Training for Teachers and Trainers“

U kulturnom dijelu programa seminara, polaznici su upoznali gradić Rabat, stari glavni grad Mdinu s baroknom katedralom sv. Pavla i Vallettu – glavni grad Malte koji ima nekoliko zgrada od izuzetne povijesne važnosti koje su danas na listi UNESCO-ve svjetske baštine.

Upoznavanje Malte PRIKAZ DIJAPROJEKCIJE PREUZMI SVE

Aktivnosti seminara bile su financirane u okviru programa Erasmus+ od strane Europske unije preko Agencije za mobilnost i programe EU. Domaćin je bila malteška agencija European Union Programmes Agency (EUPA).

Naziv aktivnosti: Aktivno građanstvo, promicanje jednakosti i tolerancije na eTwinning- Mini konferencija u Firenci, Italija – 21.09.2016.-23.09.2016.

Marina Karavanić

U Dječjem vrtiću Petar Pan provodimo već treći projekt u sklopu Erasmus+ programa i usprkos uspješnim projektima nemamo puno iskustva s provođenjem eTwinning projekata. Ponukana time, prijavila sam se na natječaj koji je objavila Agencija za mobilnost u sklopu eTwinning projekata. Ono što me osobno privuklo je i sama tema konferencije a to je aktivno građanstvo, promicanje jednakosti i tolerancije na eTwinningu.

U strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i usavršavanja koji obuhvaća razdoblje do 2020.godine, navodi se kao jedan od glavnih ciljeva promicanje jednakosti, tolerancije i aktivnog građanstva. I ostali ključni dokumenti javnih politika koji oblikuju europsku suradnju , prepoznali su važnost promicanja aktivnog građanstva. Time je pružena mogućnost mladiim ljudima napredovanje u smislu stjecanja znanja, vještina i stavova, a u svrhu procesa promicanja vrijednosti demokracije, tolerancije i poštivanja različitosti. Republika Hrvatska donjela je Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj 2014.godine. U njemu se potiče razvoj osam temeljnih kompetencija. Jedna od tih kompetencija za cjeloživotno učenje je i socijalna i građanska kompetencija.

Znamo da razvijnje tolerantnog društva započinje u najranijoj dobi. Zato je vrtić idealno mjesto za početak odgoja i obrazovanja budućih europskih građana koji će promicati jednakost i toleranciju.

Konferencija je održana od 21.09.2016.-do 23.09.2016. u Firenci. Na konferenciji je bio prisutan 261 sudionik iz 36 zemalja Europe.

Prije odlaska na konferenciju održala sam radni sastanak s odgojiteljima, na kojem smo zajedno predvidjeli mogućnosti za projekte unutar pojedinih odgojnih skupina, te eTwinning projekte koji bi mogli proizaći. Razgovarali smo i o tome koliki je problem za poneke odgojitelje poznavanje engleskog jezika. Dogovorili smo da je jedna od mogućnosti pronalaženja partnera na razini hrvatske ili susjednih zemalja, npr. Bosne i Hercegovine ili Slovenije.

Na konferenciji, koja se prvi dan odvijala u prekrasnoj Palazzo Vecchio, Salone dei Ciquecento, imali smo prilike slušati izlaganja eminentnih stručnjaka iz područja obrazovanja: Sophie Beernaerts,članice skupine za obrazovanje i kulturu pri Europskoj komisiji; Lynn Davies- Emeritus profesora na Birminghemskom sveučilištu, te Anne Gilleran, eTwinning ambasadora.

Drugi radni dan odvijao se u Fiera Kongresnom centru. Tijekom dana provodilo se šest različitih tematskih sesija a to su bile:

1. Izazovi kulturnih razlika i izazova integracije- predavač Anna Triandafyllidou – Europski sveučilišni institut ;
2. Tri strategije za poboljšanje inkluzije – predavač Dario Ianes- Sveučilište Bolzano
3. Aktivno građanstvo u školama- Što možemo naučiti iz studije ICCS provedene 2009,-predavač Bruno Losito- Sveučilište Roma
4. Empirijska potvrda koncepta IC Thinking- Odnmak od „crno-bijelog“ razmišljanja do međusobne suradnje unatoč neslaganju – predavač Eolene Boyd MacMillan-Univerzitet Cambridge, Odjel za psihologiju
5. Njegovanje građanskog i digitalnog društva kroz kritičku madijsku pismenost – predavač maria Ranieri, Sveučilište Firenca
6. Diskriminacija i rasizam u školi – predavač Udo Enwereuzor , COSPE

Nakon toga započeo je rad u radionicama, na kojima smo imali prilike slušati o iskustvima u provođenju eTwinning projekata u različitim zenljama. Sudjelovala sam na dvije radionice pod nazivom“Europski plan razvoja s eTwinningom „ te radionica „Mogućnosti profesionalnog razvoja“

Nakon vrlo napornog ali zanimljivog dana održala se svečana večera za sve sudionike u Palazzo Borghese, u prekrasnoj palači iz 1437 godine.

Treći dan¸započeo je s radionicama u kojima su prikazani primjeri različitih eTwinning projekata u kojima smo mogli aktivno sudjelovati u diskusijama.

Nakon radionica, započela je Panel diskusija u kojoj se raspravljalo o iskustvima eTwinning projekata i njegovog utjecaja na promjenu stavova učenika i učitelja u odnosu na promicanje jednakosti i tolerancije.

Aktivnosti tijekom konferencije ispunile su sva moja očekivanja, Za mene kao kreatora politika u vrtiću ostvaren je cilj razmjene znanja i iskustava s drugim kolegama i kolegicama iz različitih zemalja Europe. Stvorila sam mrežu kontakata zainteresiranih kolega za provedbu različitih projekata. Trenutno se razrađuje projektna ideja,a u sam projekt bili bi uključeni partneri iz Italije, Španjolske i Hrvatske.

Kako sam prvi puta sudjelovala na eTwinning konferenciji, za mene je to sjajno iskustvo. Stekla sam nova znanja, vidjela sjajne projekte i u tome vidim profesionalno bogatstvo. Nakon ove konferencije vidim sebe kao motivatora i poticatelja različitih projekata na eTwinningu u koje ću uključiti odgojitelje Dječjeg vrtića Petar Pan.

Ela Veža

“U životu je najvažnije imat dobru priču.” – rečenica je s kojom se složilo cijelo društvo dok je matematičarki nevidljivi upitnik lebdio iznad glave. Naravno ekipa se uglavnom sastojala od turističkih djelatnika i zaposlenika raznoraznih uslužnih djelatnosti. Odnosno osoba kojima je posao bio dobro prodati određeni proizvod…” Ali to nije sve, ako požurite dobit ćete i….!”

Svaka čast razrednim pjesničkim dušama iz MIOC-a Bari, Nuiću, pa i Snježani (pardon Željani), ali ova matematičarka nikad nije osjetila pjesničku ili spisateljsku inspiraciju. Ok, možda bi i mogla posložiti koji haiku. Ipak brojevi su i tu.

Poezija i proza, priče i pričice, bajke i basne, opisi i dijalozi pisanje i brisanje nisu za nju dok je matematika tu. (Rima il štima?)
Lako je zapisati 2+2=4 ili ako nekome nije, također zapis 2+2 <>4 i cijeli matematički svijet razumije o čemu je riječ. Bez ikakvog pridjeva i zareza. A s druge strane, što je pisac u svom literarnom djelu htio reći? “ Ajde, pogodi sad?“ Nikad ono što misliš, već što profa kaže. Zna se tko pobjeđuje, a tko unaprijed gubi u srazu priče i zadatka.

I sad (da tako kažemo) stigoše u modu matematičke priče. “Da sam htjela bit Krleža ne bih studirala matematiku.” nebrojeno puta ponovila je tu rečenicu dok bi kao “informatičarka” obavljala zadaću učitelja hrvatskoga jezika i teškom mukom pisala obavijesti za web. Dobro raditi i stvari koje ne voli karakteristika je matematičara.…I to se nauči, sve studirajući matematiku x ili y godina.

Na seminaru za matematičare stiže zadatak. Napiši matematičku priču!!! Možeš sam ili u društvu, ali po tim i tim pravilima.

Kakva priča? Jedino što zna je da ne želi priču, pogotovo ne matematičku. Ma ni bilo koju drugu. Voli pričati, ali ne voli priče. Možda se to može nazvati i traumama iz djetinjstava, ali priče, bajke i basne nisu njen svijet. Kod nje prolazi samo Kušanov prepoznatljiv svijet.

Ono po čemu pamti određenu priču su nelogičnosti i neodgovorena pitanja. Eventualno bi se trebala zadovoljiti odgovorima – „..ali tako ide priča“.
Kao i svakom djetetu pričali su joj priče, bajke, basne uglavnom o pobjedi dobra nad zlom, istine nad laži, ljubavi nad mržnjom. Crvenkapica, Trnoružica, Ivica i Marica, Pepeljuga, priče brače Grimm, Ezop…Svim tim pričama je zajedničko da postoje u različitim verzijama, ali mala tvrdoglava glava bi uvijek nanjušila problem.

Trnoružica je odspavala 100 il 1000 godina nebitno ( označimo godine sa x), a ostarila je…ni dana? Ni ona ni njeno kraljevstvo. I pitanje je tu : ” Je li princ mlađi od nje 80 ili 980 godina (odnosno x-20 godina?) jer on odspavao u ovoj priči nije.

Crvenkapica nije razlikovala ba4ku od vuka, pa koliko ružna je bila baka? A unuče?

Ivica i Marica prve večeri se vratiše kući prativši trag po kamenčićima koje je putem bacao Ivica. Drugog dana bacao je mrvice kruha koje su ptičice pojele pa se nisu mogli vratiti kući. Zar se samo matematička glava zapitala tko je odnio kamenčiće. Kako i drugog dana nije mogao pratiti kamenčiće koji su svijetlili u mraku. Možda ih je mogla odnijeti svraka? No to ne piše?

A tek Pepeljuga, čarolija prestala u ponoć i sve se vratilo u normalu. Ali ostale su staklene cipelice? Heloooouuu za njih čarolija ne vrijedi? Koji je to broj cipela koji odgovara samo njenoj nozi? Je li ta iznimka, matematičko postoji jedinstven!?

I sad u novu priču bi da ne promaši temu trebala uplesti Ivanu Brlić-Mažuranić ( da kratica je IBM i nije računalo), kojoj crtica ili ne označava djedovo prezime. Njeni ljubitelji će reći naša poznata spisateljica, a skup ili podskup (za sada lako prebrojiv) kojem pripada matematičarka će je povezati sa strašnim slikama iz lektire.

Kosjenka i Regoč priča je koje se matematičarka danas uopće ne sjeća. Prisjeća se ilustracije Regočeve duge kose i Kosjenke u košari na Regočevom ramenu. Od priče pamti, naravno samo problem. Isti problem koji je mučio i kod Palčića ili Gulliverovih putovanja. Tko je prave veličine? U kojem svijetu matematičarka živi. Je li velika kao Gulliver ili mala kao Liliputanci. Koga bi mogla sresti svojim putem? Regoča ili Kosjenkinu košaru? Piscima očito to nije bitno, ali maloj matematičarki je. Red veličine u matematici je itekako bitan. Matematičarka se ne boji tek tako malih bubica. Ako ih sebi zorno može zamisliti nekoliko puna većim od nje. Brrr

Na kraju ispada da uvodna rečenica vrijedi i za matematičare. Možemo ubaciti za svaki život barem jednu dobru priču. Ova je nematematička priča uz to s promašenom temom. Točnije priča jedne matematičarke koja zna kako promašiti temu. Totalno promašiti temu. Ali možda je priča dobra? A kažu da je to u životu najvažnije…imati dobru priču.

Iz toga slijedi…

Ako je dobro za sve, onda vrijedi i za matematičare! Da, ako žele dobiti potvrdu o usavršavanju o matematičkim pričama.

Dokaz proturječjem ili pričom,… smislit ćemo već neku. Znamo da barem matematičari imaju maštu.

POGOVOR (čiča-miča nije još gotova priča)

Da bi priča imala sretan kraj važno je napisati sve kako je točno bilo. Dakle, iznimno nadahnuta Nina svoju je priču o bratu Jaglancu i sestrici Rutvici napisala u trenu za vrijeme samog stručnog usavršavanja matematičara. Priču je rado podijelila sa svojom kolegicom Blaženkom i timom u kojem se našla ova (ne)spisateljica. Blaženka je okupila skup matematičara na blaženom Facebooku gdje se izmijenilo ideja i…ideja. Adela je uz Dajaninu inicijativu s lakoćom posložila svog Stribora u Šumu. Privukli su i Marka koji je ribaru Palunku dao smisao (života). Krug se samo širio i širio. A zapisana je i ova (ne)matematička priča ( il’ možda jadikovka) koja zbog “uvik kontra” vjerojatno ne bi bila zapisana da nije pravih matematičara koji vole priče.

POPOGOVOR

Od svih tih priča nastao je i niz igrokaza za Splitsku večer matematike, tematska izložba, radionice i predavanja i nagradna igra. A matematičarka na kraju nije mogla odoljeti izazovu, otvorila je lektiru i posložila rečenice, ali u IBM integrame.

Ne zaboravite u životu je važno imati dobru priču. Možemo indukcijom provjeriti je li i najvažnije.

Hišica za škratke

Anamarija Cvek, učiteljica razrednega pouka, OŠ Križe, Slovenija

Povzetek

Že pred uvedbo devetletnega osnovnega šolstva sem poučevala v prvem razredu. Z uvedbo novega šolskega sistema, so v šolo vstopali leto mlajši otroci, zato vem, da je prehod iz vrtca v šolo za mnoge učence težak.

Zavedam se, da včasih tudi otrok potrebuje prostor kamor se lahko umakne; prostor, kjer je vsaj nekoliko zaščiten pred zunanjimi dražljaji, kjer lahko razmišlja in se igra po svojih pravilih in željah.

Da bi otrokom olajšala prehod z vrtca v šolo se rada poslužujem fantazijskega sveta, saj so učenci še zelo naklonjeni pravljicam in imajo bogato domišljijo.

Zaradi nekaterih dogodkov, sem se domislila, da imamo v učilnici škratke, ki bi jih lahko imeli za prijatelje. Seveda pa moraš za prijatelje tudi kaj narediti. Tako sem se odločila, da bi naredili hišico za škratke, v katero pa bi se čez dan lahko umaknili tudi učenci. S škratki bi tako postali prijatelji, učenci pa bi dobili prostor, kjer bi imeli nekaj zasebnosti.

Uvod

V naši učilnici imamo škratke. Ja, tista majhna prijazna bitja, ki jih lahko vidijo le otroci, odrasli pa ne. No, naši škratki so prijazni, ker so takšni tudi otroci v našem razredu. Se pa zgodi, da nam škratki, kljub svoji prijaznosti, kdaj ponagajajo, tako zaradi zabave, da ni preveč dolgočasno. Tako so nekoč Alji in Evi zamenjali copatke v garderobi. Franu so skrili rumeno rutico, da je ni našel, ko smo šli na sprehod. Nekega večera se je eden od škratkov učil pisati z Evino barvico, pa jo je pozabil spraviti nazaj v peresnico … In še več takšnih potegavščin bi lahko našteli. Vendar otroci v našem razredu ne zamerijo škratkom njihovega početja. Učenci vedo, da so med škratki tudi otroci. Kadar v razredu pridno rišejo in barvajo, včasih kdo od učencev zasliši droben jok ali šepetanje. To so zvoki škratkov, ki podnevi sicer spijo, ponoči pa se veselo sprehajajo po naši učilnici.

Ker smo želeli, da se s škratki čim bolje razumemo, smo se odločili, da bomo v učilnici postavili hišico za škratke. No, ta hišica ne bi bila le za škratke. Pravzaprav bi jo ponoči lahko uporabljali škratki, podnevi pa bi se v njej igrali učenci.

Sklenili smo, da bomo hišico naredili kar sami.

Učenci v 1. razredu so stari 5 in 6 let, zato je malo verjetno, da bi lahko zgradili dovolj trdno hišico, ki bi jo kasneje lahko uporabljali za igro. Poleg tega mora biti hišica tako velika, da vanjo lahko zlezeta vsaj dva otroka naenkrat. Gradnja hišice bo torej delo učitelja, otroci pa bodo s svojim prispevkom hišico okrasili in ji dali »dušo«.

Cilji

• pri učencih prebudimo željo po ustvarjanju
• urijo ročne spretnosti
• se navajajo na sodelovanje, oblikujejo pozitivne medsebojne odnose
• razvijajo domišljijo

Medpredmetne povezave

• LUM – prvine likovnega ustvarjanja
• GUM – učenje in petje pesmice
• SLJ – grafomotorične vaje – navpične in vodoravne črte

Priprava na delo

1. Dobava materiala

Moja prva naloga je bila, da priskrbim dovolj trden, kakovosten in velik karton za ogrodje hišice. Ker karton pogosto uporabljamo kot embalažo, do njega niti ni bilo težko priti. Večji problem je predstavljal prevoz tako velikega in zato nerodnega tovora. Kartonske površine so namreč morale ostati cele, niti prepogniti se jih ni smelo.

2. Izdelava načrta

Ker smo se z učenci dogovorili, da se bodo v tej hišici lahko podnevi igrali učenci, so bile dimenzije hišice kar precejšnje.

Ploskev A; pravokotnik z merami 120 x 90 (3 kosi)
Ploskev B; kvadrat z merami 90 x 90 (2 kosa)
Ploskev C; enakokrak trikotnik z osnovno stranico 90 cm (2 kosa)
Ploskev D; pravokotnik z merami 200 x 160 (1 kos)

Vse mere so v cm.

Iz teh delov sem nameravala sestaviti hišico; dve daljši stranici in dve krajši stranici za osnovni del, trikotni stranici za mansardni del ter prepognjen največji del, ki bo služil za streho.

3. Izdelava makete

Dele je bilo potrebno izrezati. Tu se je izkazalo, da je karton res kvaliteten, saj sem ga težko rezala. Na delih, kjer sem nameravala hišico zlepiti, sem pustila karton nekoliko daljši in ga na ustreznih delih le zarezala in zapognila.

Ugotovila sem, da so robovi kartona lahko nevarni, saj so ostri in se ob njih lahko poškodujemo. Razmišljala sem, kako naj zaščitim nevarne robove. Našla sem rešitev – penast žlebič, ki ga uporabljajo kot zaščito robov stekla. Tudi to sem na srečo našla kot odpadni material.

4. Sestavljanje hišice

Zaradi velikih dimenzij, sem za sestavljanje hišice morala poiskati pomoč pri svojih domačih. Za lepljenje sem uporabila močno lepilo. Vse sestavne dele sem dobro zlepila.

Preden sem pritrdila streho sem v notranjost hišice pritrdila tudi dno, ki naj bi onemogočalo premikanje in zamik stranic hišice.

Slike 1.- 3. Postopek gradnje hišice

Hišica je bila končno pripravljena za transport do mesta dejanske postavitve.

Slika 4. Postavitev hišice v šoli

Vključitev učencev v delo

Zdaj so bil na vrsti dela, ki jih bodo mali ustvarjalci zmogli.

Ko so učenci zagledali hišico, so bili neizmerno navdušeni. Že sam pogled na hišico jim je vzbudil neverjetno motivacijo za delo.

Najprej jih je bilo potrebno nekoliko umiriti in jim natančno predstaviti njihove naloge za dokončanje izdelka.

Delo je potekalo v treh skupinah

1. Skupina – izdelava in lepljenje strešnikov

Dogovorili smo se, da bodo strešnike izdelovali iz rdečega in oranžnega papirja. S pomočjo šablone so morali na listu zaznamovati črto. Po tej črti so morali natančno rezati, saj smo želeli, da bi bili strešniki lepo oblikovani. Pri delu se je pokazalo, da je marsikatera majhna ročica še nevešča uporabe škarij. Poleg tega imajo nekateri otroci škarje, ki slabo režejo. Staršem je treba vedno svetovati, naj pred nakupom škarij sami poskusijo rezati z njimi. Če bodo oni imeli težave pri rezanju, bo njihov otrok imel še bistveno večje. Na tržišču se namreč pojavlja veliko izdelkov, ki so očem všečni, v praksi pa povsem neuporabni.

Da bi v delo vključila še utrjevanje drugih že pridobljenih znanj, sem jim dala nalogo, naj rdeče strešnike prevlečejo z navpičnimi črtami (od zgoraj navzdol), na oranžne strešnike pa so morali narisati vodoravne črte (od leve proti desni). Primer izdelanega strešnika smo imeli pritrjen na tabli, da so učenci lahko tudi videli kako morajo biti narisane črte na rdečih oz. oranžnih strešnikih.

Slika 5. i 6. Risanje črt na strešnike

Ko je bil strešnik končan – izrezan in polepšan z ustreznimi črtami, so ga učenci po robovih premazali z lepilom in ga pritrdili na streho. Slediti so morali barvnemu zaporedju. Pred lepljenjem smo na streho narisali črto, ki je označevala do kam sega zgornji rob strešnika. Paziti pa so morali tudi, da so ob strani predhodni strešnik z novim nekoliko prekrili.

Slika 7. i 8. Lepljenje strešnikov

2. skupina – barvanje delov hišice; izdelava fasade

Druga skupina je po mojem navodilu okrasila stene hišice. Dogovorili smo se, da bomo hišico opremili s črtami, tako, da bo hišic izgledala »oblečena« v leseno oblogo. Črte smo barvali z rjavimi voščenkami. Učenci so morali poskrbeti, da so bile črte dobro vidne – dobro so morali pritisniti z voščenko, hkrati pa so morali paziti, da ob pritiskanju ne bi poškodovali hišice.

Slika 9. Barvanje črt

3. skupina – izdelava dekoracije za hišico

Ta skupina je imela nalogo, da poskrbi za dekoracijo. Lotili smo se dekoracije za okna. Dekoracija je bila narejena iz barvnega papirja. Po šabloni so izrezali zabojček za rože, nato pa se lotili izdelovanja cvetov. Za vsak cvet so rabili 2 krogca in pet ali šest cvetnih lističev. Krogce in cvetne lističe so oblikovali s pomočjo šablone. Cvetne lističe so nalepili na enega izmed krogcev, na vrh pa dali še okrasni krožec, ki je predstavljal srednji del cvetlice.

Ko je bilo vse pripravljeno, hišica pa prekrita s strešniki in pobarvana z voščenkami v videzu lesenih desk, smo se lotili lepljenja dekoracije. Pri lepljenju nismo imeli večjih težav, saj je tudi navadno lepilo, ki so ga imeli učenci sami, dobro prijelo. Paziti so morali le, da so bili pri nanašanju lepila natančni, saj smo želeli, da se dekoracija dalj časa obdrži na podlagi.

Slika 10. i 11. Izdelava in lepljenje dekoracije

Glasbena dejavnost

Medtem, ko so učenci tretje skupine lepili dekoracijo, so se ostali učenci že pričeli učiti pesmico o škratku.

ŠKRATEK COPATEK
(Janez Bitenc)

Sem škratek Copatek
tra, la, la, la, la,
če stegnem svoj vratek,
sem velik za dva.

Vas strižem, obrijem
počešem lepo,
vam brke postrižem
in skodram brado.

Po želji vam skrajšam
predolge lase,
jih v kite povežem
kar mimogrede.

Slika 12. i 13. Podnevi so se v hiši igrali učenci, popoldne
pa je hiša samevala in čakala na škratke.

Zaključek

Naša prvotna namera se je uresničila. S škratki smo postali pravi prijatelji. Učenci so pogosto opažali, da so škratki pustili v hišici svoje sledi. To je bil znak, da redno obiskujejo hišico. Ker nam niso več nagajali, smo sklepali, da so s hišico zadovoljni. Učenci pa so škratkom radi zapeli pesmico, ki so se jo naučili.

Hišica je med odmori vedno zasedena. Učenci v hišico prinesejo igrače in se z njimi v njej igrajo. Ugotovili smo, da gre v hišico lahko naenkrat kar pet učencev. Kadar je v hišici veliko učencev, moraj paziti, da izberejo mirno igro.

Nekateri učenci želijo prevladati pri obiskovanju hišice. Ne želim postavljati omejitev pri igri, vendar moram včasih vseeno poskrbeti, da se v hišici igrajo tudi učenci, ki se težje vključijo v igro z večjo skupino sošolcev.

Slika 14. i 15. Z učenci pa smo veselo prepevali
pesmico o škratku Copatku

Včasih v našo učilnico zaidejo tudi učenci drugih razredov. Ponosni smo, ko pohvalijo naše delo. Učenci koga tudi povabijo v hišico, a ga najprej opozorijo na pravila igre, ki v hišici veljajo. Prav prijetno jih je gledati, koliko spoštovanja imajo do stvari, ki so jo sami pomagali izdelati. Pravzaprav smo s tem dosegli še en cilj – spoštuj svoje delo – to pa je tudi edina pot, da se naučijo spoštovati delo drugih.

Darija Dasović Rakijašić

Ako ste napravili samo jedan kolegij u Loomen-u, zasigurno ste kao pravi lumen i ostali vjerni tom alatu za izradu obrazovnih sadržaja i online učenje.

Ako ste napravili samo jedan kolegij u Loomen-u, vjerojatno ste započeli stvaranje kolegija dodavanjem stranice sa sadržajem i postavili neki, već ranije kreirani, dokument. Pa ste se ohrabrili i dali učenicima da naprave nekakav praktični zadatak koji su morali učitati u aplikaciju. I onda, kao vrhunac svega, kreirali ste test i shvatili da je Loomen jedinstven i nezamjenjiv!

Ako ste napravili samo jedan kolegij u Loomen-u, a niste otkrili čemu služe i kako kreirati značke u sustavu, ovo je članak za vas!

Značkama dokazujemo posjedovanje određenih znanja i vještina, a možemo ih pohraniti u digitalnu zbirku. U redovnoj nastavi koristimo ih kako bi potaknuli učenike na rad, nagradili njihov napredak ili dobro odrađen zadatak.

Da biste radili sa značkama trebate znati:

1. pronaći ili kreirati sliku,
2. urediti sliku,
3. postaviti značku u Loomen,
4. spremiti značku u svoju digitalnu zbirku.

1. TRAŽENJE SLIKA NA PIXABAY-u

Ako nemate iskustva s alatima za kreiranje i obradu slika, značku možete potražiti na stranici https://pixabay.com/

U polje za pretraživanje upišite pojam pretraživanja i pretražite vektorske slike (vector graphic).

Slika 1. https://pixabay.com/

Odaberite neku od ponuđenih slika i preuzmite ju na svoje računalo.

2. UREĐIVANJE SLIKE U PIXLR-u

Značku možete dodatno urediti u alatu https://pixlr.com/. Na početnoj stranici kliknite na strjelice koje pokazuju dolje i otvorite web aplikaciju.

U aplikaciji otvorite značku koju ste spremili na računalo. Nemojte se uplašiti sivo-bijelih kvadratića. To je transparentni dio slike kojim će značka ostati lijepa i okrugla gdje god ju prenijeli (naravno, samo ako želite da značka bude baš okrugla).

Slika 2. http://www.pixlr.com – početna stranica

Vjerojatno ćete trebati napraviti samo manje izmjene, kao što je unos teksta.

Slika 3. Odabir alata za pisanje teksta      Slika 4. Unos teksta u sliku

Spremite datoteku u PNG obliku.

Napomena: I Pixabay i Pixlr možete koristiti bez registracije.

3. POSTAVLJANJE ZNAČKE U LOOMEN

Značke se mogu dodjeljivati ručno ili automatski.

Da biste mogli automatski dodjeljivati značke u kolegiju, morate u postavkama kolegija omogućiti praćenje dovršenosti:

Slika 5. Omogućavanje praćenja dovršenosti u kolegiju

Isto tako, za svaku aktivnost koju ćete koristiti kao uvjet za dodjelu značke, morate omogućiti prikaz dovršenosti. Aktivnost se može smatrati dovršenom i samo pregledom nekog resursa (poveznice ili dokumenta). Za testove i zadaće možemo postaviti da je aktivnost dovršena ako je učenik dobio ocjenu. Dodatno, ako je u testu postavljena ocjena za prolaz, možemo i nju postaviti kao uvjet za dobivanje značke.

Slika 6. Postavljanje praćenja dovršenosti zadaće

Stvaranje nove značke

Samu značku kreiramo odabirom naredbe Značke iz izbornika Postavke.

Upišite naziv značke, opis, učitajte sliku značke, upišite detalje o izdavaču i postavite datum isteka značke. Spremite promjene klikom na gumb Stvori značku.

Slika 7. Stvaranje nove značke

Nakon kreiranja značke, potrebno je odrediti koji korisnici imaju pravo ručno dodjeljivati značke.

Slika 8. Postavljanje korisnika koji mogu ručno dodati značku

Ako želimo značku automatski dodijeliti nakon izvršenja neke aktivnosti, iz padajućeg izbornika odabiremo Dovršenost aktivnosti.

Odaberemo jednu ili više aktivnosti za koju smo ranije omogućili praćenje dovršenosti i označimo ih kao uvjet za dobivanje značke.

Slika 9. Postavljanje kriterija za dodjelu značke 1/2

Slika 10. Postavljanje kriterija za dodjelu značke 2/2

Dodatno, možete i promijeniti poruku koju će polaznici dobiti na svoju email adresu.

Slika 11. Uređivanje poruke polaznicima

Nakon uređivanja kriterija i poruke, morate Omogućiti pristup znački. Ako ste odabrali automatsko dodjeljivanje znački za dovršenu aktivnost, nakon omogućavanje značke, ona će biti dodijeljena svim polaznicima koji su već odradili tu aktivnost.

Slika 12. Omogućavanje pristupa znački 1/2   Slika 13. Omogućavanje pristupa znački 2/2

Ako značku želite ručno dodijeliti, iz bloka Postavke odaberite poveznicu Uredi značke. Uz odabranu Značku kliknite na poveznicu Dodijeli značku.

Slika 14. Pristup kreiranim značkama

Ulazite u područje za dodjeljivanje znački. U polje Pretraži pronađite korisnika po imenu ili korisničkoj oznaci. Budite oprezni prilikom dodjele, jer čim kliknete na narančasti gumb Dodijeli značku, značka je poslana polazniku i ne možete opozvati ovaj postupak.

Slika 15. Ručna dodjela značke

U izborniku Dobitnici možete pratiti kome su značke dodijeljene. Nakon dodjele samo jedne značke, nije više moguće mijenjati kriterije za dodjelu značke. Klikom na Onemogući pristup onemogućuje se daljnji postupak dodjele značke.

Slika 16. Prikaz dobitnika značke

Polaznik će u sustavu primiti poruku da je dobio značku. Istovremeno, dobit će i email poruku.

Slika 17. Obavijest o dodijeljenoj znački

Klikom na ime značke, možete pogledati detalje značke.

Slika 18. Prikaz detalja značke

Ako želite spremiti značku, klikom na gumb Preuzimanje prenosite značku na svoje računalo. Nakon toga ste spremni pohraniti značku u neku digitalnu zbirku.

4. SPREMANJE ZNAČKE U DIGITALNU ZBIRKU

Digitalne značke možete skupljati u nekom od alata za pohranu digitalnih znački. Jedan od njih je Open Badge Passport.

Prilikom prijave, koristite email adresu kojom ste prijavljeni na sustav u kojem dobivate značke. U slučaju pohrane Loomen znački, koristite email adresu iz sustava AAI@edu.hr.

Slika 19. https://openbadgepassport.com

Slika 20. Učitavanje značke u Open Badge Passport

Drugi alat koji možete koristiti je Backpack.

Slika 21. Backpack

Slika 22. Učitavanje značke u Backpack

Ako ste pročitali ovaj članak do kraja, zaslužili ste značku! Možete ju kreirati i dodijeliti ju sami sebi. Slobodno iskoristite moju ZnačkoLjubac sliku

U prilogu  LoomenZnačkoLjubac.png:

Broj 87, prosinac 2016.
ISSN 1848-2171

2016. godina bila je prepuna raznih događanja povezanih s obrazovanjem, vrlo dinamična, turbulentna i nezaboravna godina. Za nas u udruzi Suradnici u učenju, obilježile su je tri velike stvari: Pet za net projekt, ENABLE projekt i njegova završna svjetska konferencija u Zagrebu te naravno Dabar kojemu se smiješi puno lijepih stvari u 2017. Sve u svemu mi smo zadovoljni, a nadamo se i vi s nama .

Prije nego li zakoračimo u 2017. još kratak info-grafički osvrt na prvi hrvatski Dabar, kojeg nam je pripremila Marica Jurec.

Učitelji, nastavnici, odgajatelji, stručni suradnici te naravno učenici i djeca bili su izuzetno marljivi ove godine pa vam i u ovom broju donosimo pregled nekoliko zanimljivih i inspirirajućih projekata.

Značka za sve loomenoljupce! je članak u kojem nam Darija Dasović Rakijašić, otkriva kako su nastale značke za Dabra te vam daje savjete kako i vi možete za svoje online obrazovne sadržaje u Loomenu napraviti i dodijeliti digitalne značke. Više…

Anamarija Cvek nam piše kako je „Kućicom za patuljke“ i izmišljenim svijetom u kojem patuljci pomažu djeci, olakšala prelazak djece iz vrtića u prvi razred škole. Više…

Kad smo već kod bajki, pročitajte (Ne)matematičke priča (ili što kad se matematičari raspišu) iz pera Ele Veže. “U životu je najvažnije imat dobru priču.” – rečenica je s kojom se složilo cijelo društvo dok je matematičarki nevidljivi upitnik lebdio iznad glave. Naravno ekipa se uglavnom sastojala od turističkih djelatnika i zaposlenika raznoraznih uslužnih djelatnosti. Odnosno osoba kojima je posao bio dobro prodati određeni proizvod…” Ali to nije sve, ako požurite dobit ćete i….!” Više…

Marina Karavanić, ravnateljica DV Petar Pan sudjelovala je na eTwinningovoj mini konferenciji Aktivno građanstvo, promicanje jednakosti i tolerancije u Firenci. Više…

U Malti je održan kontaktni seminar aktivnosti transnacionalne suradnje – „Iskustvo iz prve ruke za nastavnike strukovnog obrazovanja i osposobljavanja“ na kojem je sudjelovalo 32 sudionika iz 15 europskih zemalja. Održana su predavanja i radionice o uvođenju i primjeni e-učenja u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju o čemu nam piše Marina Mirković. Više…

Sanja Pavlović Šijanović i Karolina Dvojković – Gimnazija Vukovar uključila se u jedan od najvećih edukativno-informatičkih programa učenja programiranja poznat pod nazivom Sat kodiranja. Status Microsoft Showcase School i aktivno sudjelovanje u Europskom tjednu programiranja sa više od 200 učenika koje je toj školi donijelo Potvrdu o izvrsnosti u programerskoj pismenosti, dokaz su da naši učenici mogu i žele svojim znanjima, vještinama, sposobnostima i iskustvima savladavati izazove digitalnog doba, stjecati nova informatička znanja i ulagati u vlastitu budućnost u području informacijskih tehnologija u kojima se programiranje nameće kao posao budućnosti. Više…

Želimo vam puno zdravlja, uspjeha, sreće, zadovoljstva, projekata i raznih obrazovnih aktivnosti te dovoljno vremena koje ćete potrošiti na dobre ljude i dobre događaje u 2017. godini.

Odmorite se i pišite za Pogled kroz prozor, sigurno vas čitamo sljedeće godine.

Lidija Kralj

Zoran Hercigonja

Sažetak

Učenje programiranja je samo po sebi izuzetno zahtjevno jer zahtijeva određenu razinu apstraktnog razmišljanja, zahtijeva razne vještine, od kojih je jedna i projektiranje to jest osmišljavanje modela algoritma koji će poslužiti kao podloga za pisanje programskog koda. Na temelju tog modela, moguće je napisati program u bilo kojem programskom jeziku. Glavne teškoće u učenju programiranja za početnike predstavlja upravo zaobilaženje samostalnog i zasebnog osmišljavanja modela algoritma po kojem će se program pisati. Rješenjem u obliku interaktivne aplikacije za izradu dijagrama tijeka, pokazati ćemo prednosti i koristi učenja programiranja putem projektiranja dijagrama toka.

Ključne riječi: dijagram tijeka, programiranje, algoritam, Flowgorithm

Uvod

U školama je dosta ustaljena praksa da se uči sintaksa i semantika određenog programskog jezika, prije nego što učenik savlada algoritamski način razmišljanja i raščlanjivanja problema. Dakle model algoritma koji bi vodio pisanje programskog koda se najčešće zaobilazi, iako je njegova uloga za programera početnika od iznimne važnosti. Ono što se događa jest da učenici uče kodiranje u samo jednom programskom jeziku; kroz učenje njegove sintakse i semantike, oni nauče razmišljati samo u jednom od programskih jezika. Nedostatak izrade modela algoritma, predstavlja nedostatak u algoritamskom pristupanju problemu. Dakle učenik nauči samo formu pisanja u nekom od programskih jezika i on je sposoban riješiti problem programski u okruženju u kojem je savladao sintaksu i semantiku. Takav pristup programiranju je vrlo ograničavajući. On ne uči učenika algoritamski razmišljati i kreirati jedan specifičan oblik razmišljanja, već ga uči samo koristiti određeni kodni sustav za rješavanje problema. Dakle učenici bi obavezno prije samog programiranja i kodiranja u nekom od programskih jezika, trebali projektirati modela algoritma za rješavanje konkretnog problema. Takav model algoritma nazivamo dijagramom tijeka. Dijagram tijeka je simboličko prikazivanje algoritma pomoću osnovnih simbola dijagrama tijeka. Simboli dijagrama tijeka su standardizirani i u principu je moguće na osnovi algoritma predstavljenog simbola dijagrama tijeka napisati program u bilo kojem programskom jeziku.[1] Bez izrade dijagrama tijeka, faza programiranja je striktno vezana uz savladavanje simboličkog alfabeta i sintakse pojedinog programskog jezika. Za programera početnika, izrada dijagrama toka je važan korak kojeg nikako ne bi trebalo zanemarivati. [1]. Striktnim vezanjem za savladavanje simboličkog alfabeta i sintakse pojedinog programskog jezika, učenikovo znanje svodimo na razinu reprodukcije. Osmišljavanjem i projektiranjem dijagrama tijeka, učenika se potiče na kreativno razmišljanje koje nije ograničeno programskim jezikom. Dakle dijagram tijeka je pomoćno sredstvo koje je neovisno o programskom jeziku i računalu, a vizualizira zadatak pa on postaje pregledniji. Dijagram tijeka sastoji se od niza jednostavnih geometrijskih likova spojenih usmjerenim crtama. Usmjerene crte pokazuju tijek rješavanja zadatka. [2]. Cilj učenja programiranja ne smije se ograničiti samo na razini znanja reprodukcije, već na višim razinama poput kreativnog iznalaženja rješenja. Cilj je prije svega naučiti algoritamski razmišljati, a tek onda takav način razmišljanja prilagoditi simboličkom alfabetu i sintaksi pojedinog programskog jezika.

Slika 1. Dijagram tijeka [2]

Dijagram tijeka kao standardni niz simbola za projektiranje algoritma treba prethoditi pisanju programskog koda u procesu učenja programiranja zbog kreiranja algoritamskog razmišljanja.

Iako na internetu postoji velik broj online aplikacija koje nude mogućnosti izrade dijagrama tijeka poput aplikacije Gliffy, ni jedna od njih ne nudi mogućnost paralelnog generiranja programskog koda na temelju osmišljavanja i projektiranja dijagrama tijeka. Aplikacija Flowgorithm je privremeno rješenje takvog problema, a ujedno i jedino.

Interaktivni dijagram tijeka Flowgorithm

Ionako vrlo zahtjevno pisanje programskog koda koje se najčešće svodi na reprodukcijsku razinu znanja, biva još zahtjevnije i otežano ukoliko ne postoji moć algoritamskog razmišljanja. Koristeći se samo postavkama reproduktivnog znanja, moguće je riješiti samo poznate programske probleme. No ukoliko se pojavi programski problem koji svojim sadržajem ne odgovara ni jednom dosad korištenom pristupu, onda on postaje nerješiv. Cilj programiranja je naučiti učenike algoritamski razmišljati i rješavati programske probleme. Programiranje samom sebi nije svrha. Programiranje u određenom programskom jeziku je samo sredstvo pomoću kojeg se može na određenoj platformi poput računala napraviti rješenje nekog programskog problema. Rješenje svakog problema, treba prvo dobro osmisliti dijagramom tijeka, a tek onda krenuti na realizaciju koristeći odabrani programski jezik.

Flowgorithm

Flowgorithm je besplatan program koji pomaže stvoriti programa pomoću jednostavnog dijagrama toka. Sastoji se od standardiziranih osnovnih simbola za početak i kraj, grananje, ulaz, izlaz i blok naredbi. Moguće ga je preuzeti na stranici http://flowgorithm.org/download/index.htm [3]. Veličina preuzetog zip. dokumenta je 1.378 KB. Postupak instalacije je jednak postupku instalacije većine aplikacija na računalo. Aplikacija Flowgorithm namijenjena je za više platformi. Osim za Windows operativni sustav, kompatibilna je i s Linux i Macintosh operativnim sustavom.

Slika 2. Radno sučelje aplikacije Flowgorithm

Sučelje ove aplikacije, vrlo je intuitivno i jednostavno za korištenje. Sastoji se od editora u kojem se kreira dijagram tijeka i jedne alatne trake s nekoliko ponuđenih opcija.

Slika 3. Alatna traka aplikacije Flowgorithm

Osim standardnih i više-manje poznatih opcija za spremanje ili otvaranje gotovog rješenja u sučelje aplikacije Flowgorithm, alatna traka sadržava sljedeće: opciju za pokretanje i pauziranje i zaustavljanje simulacije dijagrama tijeka, određivanje brzine odvijanja simulacije u rasponu od Fast-Medium-Slow, optički Zoom, određivanje izgleda dizajna simboličkih oblika dijagrama tijeka pod nazivom Chart Style, te opciju pretvaranja dijagrama tijeka u programski kod četrnaest (14) programskih jezika pod nazivom Source Code Viewer.

Slika 4. Opcija uređivanja dizajna simbola dijagrama tijeka

Jedna od velikih prednosti Flowgorithm aplikacije jest i mogućnost automatskog pretvaranja dijagrama tijeka u programski kod nekog od odabranih programskih jezika. Radi se o sljedećim programskim jezicima: C#, C++, Delphi/Pascal, Java, JavaScript, Lua, Perl, Python, QBasic, Ruby, Swift 2, Visual Basic .NET

Slika 5. Lista ponuđenih programskih jezika

Dakle, kada korisnik u početnom editoru kreira dijagram tijeka nekog programskog rješenja problema, može automatski napraviti konverziju tog dijagrama tijeka u odgovarajući programski jezik. Pretvorba dijagrama tijeka u odabrani programski jezik, podrazumijeva pretvorbu u duhu sintakse i simboličkog alfabeta specifičnog za taj programski jezik. Flowgorithm sučelje je izuzetno zanimljivo po tome što može simulirati rad kreiranog dijagrama tijeka. To znači da je moguće prije pisanja programskog koda na licu mjesta, moguće provjeriti postavljenu logiku rješavanja nekog problema. Dakle ukoliko je dijagram tijeka osmišljen da od korisnika traži unos neke vrijednosti, pokretanjem simulacije, otvoriti će se zasebni prozor koji će tražiti od korisnika unos određene vrijednosti. Flowgorithm dijagram je vrlo interaktivan. Dakle korisnik svaki puta prije pisanja programskog koda može provjeriti ispravnost logike.

Slika 6. Konzola nakon pokretanja simulacije

Nakon što je kreiran dijagram tijeka, moguće je pokrenuti simulaciju. U primjeru Slika 6. kreiran je jednostavan dijagram koji ispisuje tekst „Hello“. Prilikom pokretanja simulacije, otvara se dodatni dijaloški okvir u čijem se tijelu ispisuje tekst poruke „Hello“ zadan u dijagramu tijeka. Svaki dijagram, moguće je eksportirati u formatu slike (PNG, JPG) na željeno mjesto.

Rezultati testiranja

Za potrebe testiranja, osmišljen je programski zadatak na temelju kojeg je izrađen dijagram tijeka. Nastavnici su testirali mogućnosti zadanog alata te utvrdili njegove prednosti i nedostatke.

Zadatak:

Izraditi program koji će korisnika tražiti unos vrijednosti brojčanog tipa. Ako brojčana vrijednost bude veća od deset (10) onda ispisati poruku „Unesena vrijednost je veća od 10“, a u slučaju da vrijednost bude manja od deset (10) onda je potrebno ispisati poruku „Unesena vrijednost je manja od 10“.

Dakle programski zadatak zahtijeva unos vrijednosti preko korištenja varijable tipa integer, if uvjetovanja (odluke true i false) te ispis s dvije različite poruke.

Slika 7. Odabir gotovih simbola

Sučelje Flowgorithm-a automatski kreira granične oznake za početak i kraj programa. Lijevim klikom na vezu između početnog i završnog graničnog događaja, otvara se izbornik s kategorijama simboličnih oblika. Tu se ponajprije odabiru željeni simbolični oblici. Za potrebe rješavanja zadatka, bit će odabrani sljedeći simbolični oblici: Declare, Input, If i dva simbola Output. Nakon što su svi oblici odabrani, potrebno je deklarirati varijablu. To se čini na način da se na simbolični oblik Declare dva puta klikne. Tada se otvara dijaloški okvir koji nudi mjesto za inicijalizaciju varijable i određivanje njezinog tipa. Odabran je Integer kao tip podataka.

Slika 8. Inicijalizacija varijable

Imenovanje preostalih simbola, određuje se na jednak način dvostrukim klikom miša na željeni oblik. Dakle, nakon dvostrukog klika mišem, otvara se dijaloški okvir u koji se upisuje željeni naziv ili uvjet ili kod oblika Output željena poruka koja će se ispisivati na ekranu.

Slika 9. Dijagram tijeka realiziranog zadatka

Nakon pokrenute simulacije, otvara se konzola u koju se unose vrijednosti, a koja ujedno služi i kao editor za ispisi. U testnom zadatku je traženo da se unese željena vrijednost te da se nakon toga ispiše odgovarajuća poruka ovisno o uvjetu u If uvjetovanju. Dakle unesena vrijednost je manja od 10. Poruka koja se ispisala u konzoli glasi: „Unesena vrijednost je manja od 10“. To znači da je dijagram toka ispravno kreiran.

Slika 10. Pretvorba dijagrama toka u programski jezik Python

Nakon simulacije, pokrenut je Source Code Viewer koji je dijagram toga automatski generirao i pretvorio u programski kod odabranog programskog jezika. Odabrani programski jezik za pretvaranje dijagrama tijeka u programski kod je bio Python.

Prednosti i nedostaci

Simulator se pokazao kao simulator intuitivnog i jednostavnog sučelja za korištenje s mnoštvo mogućnosti poput generiranja programskog koda u 14 različitih programskih jezika na temelju kreiranog i osmišljenog dijagrama tijeka. S druge strane velika prednost je i interaktivnost sučelje to jest mogućnost pokretanja simulacije u kojoj je moguće provjeriti teorijske postavke dijagrama tijeka, prije nego ih se pretvori u programski kod nekog od programskih jezika. Iako ovo interaktivno sučelje izgleda vrlo obećavajuće, mora se istaknuti i pokoji nedostatak. Jedan od glavnih i očitih nedostataka je nemogućnost obrnute pretvorbe programskog koda u dijagram tijeka. Sučelje nema mogućnost da na temelju programskog koda kreira dijagram tijeka koji bi poslužio za provjeru logike kroz pokrenutu simulaciju. Osim toga interaktivna aplikacija Flowgorithm na žalost ne pokriva sve situacije koje nastupaju u današnjim tehnikama programiranja. Tako da neke više razine programiranja ne bi mogle biti podvrgnute simuliranju situacije pomoću dijagrama toka.

Zaključak

Iako se kod učenja programiranja vrlo često zaobilaze dijagrami tijeka s pojačanim fokusom na vrlo često mehaničkom pisanju programskog koda u nekom od programskih jezika, zaboravlja se na važnost umnog i kreativnog posla svakog programera. Smisao programiranja nije samo pisati programski kod nego osmisliti rješenja koja će biti realizirana putem programskog koda. U programiranju ne postoji recept kojim bi se riješio svaki problem. Kreiranje dijagrama toka podrazumijeva učenje algoritamskog razmišljanja; to je umni i kreativni posao koji ovisi o poznavanju postavljenog problema. Ukoliko problem nije moguće riješiti pomoću kreiranog dijagrama tijeka, onda ga nije moguće ni riješiti programiranjem. Flowgorithm svojim interaktivnim simulacijama, nudi upravo mogućnost učenja razmišljanja u svijetu programiranja i stvaranja algoritama za rješavanja nekog problema. Interaktivnim dijagramom tijeka, uči se prije svega logika obrade ulaznih informacija s ciljem da se dobije izlazni rezultat. Ako želimo od učenika stvoriti kreativne pojedince koji znaju razmišljati u duhu algoritamskog pristupa problemu, onda nikako ne smijemo dopustiti da se učenje programiranja svede na učenje simboličkog alfabeta, semantike i sintakse nekog programskog jezika. Flowgorithm je za sad jedino interaktivno rješenje koje svojim mogućnostima može ukazati na važnost uporabe dijagrama tijeka prilikom učenja programiranja.

Literatura

1. Pavković, N., Marjanović, D. Bojčetić, N. Programiranje i algoritmi, Zagreb 2005.
2. Osnove programiranja u c++ jeziku [pristupano 07.01.2017.] Dostupno na <https://sites.google.com/site/sandasutalo/oosnove-programiranja/pomocni-postupci-pri-programiranju/dijagram-tijeka&gt;
3. Službena stranica aplikacije Flowgorithm [pristupano 07.01.2017.] Dostupno na <http://flowgorithm.org/index.htm&gt;

Tamara Ređep

U ponedjeljak 05.prosinca u I. OSNOVNOJ ŠKOLI VARAŽDIN održana je 8. INFORMATIČKA ŠTAFETA, međužupanijsko ekipno natjecanje za učenike od petog do osmog razreda osnovne škole koje već sedam godina organizira Društvo informatičara Pula. No, ove godine po prvi puta natjecanju su se pridružili i učenici iz 8 osnovnih škola sa područja Varaždinske županije (I. OŠ VARAŽDIN, II. OŠ VARAŽDIN, III. OŠ VARAŽDIN, IV. OŠ VARAŽDIN, OŠ BELETINEC, OŠ PETRIJANEC, OŠ BREZNIČKI HUM i OŠ ANTE STARČEVIĆ LEPOGLAVA). 

Prije samog početka natjecanja, natjecatelje i njihove mentore pozdravili su i obratili im se: ravnateljica I. OŠ Varaždin Karmen Hans-Jalšovec, te organizatori natjecanja na području Varaždinske županije, Darko Krznar i mr. sc. Tamara Ređep.

Svaka škola natjecala se sa jednim timom od 4 učenika (po jedan učenik od petog do osmog razreda), pa su tako 32 učenika pokazala svoje znanje i brzinu u crtanju (program Bojanje – 5. razred), pisanju (MS Word – 6. razred), izradi prezentacija (MS PowerPoint – 7. razred) i računanju (MS Excel – 8. razred) korištenjem računala. Na natjecanju se koristio operacijski sustav Windows 7 i Office 2010 na hrvatskom jeziku, a provodilo se prema već postojećim pravilima Društva informatičara Pula od kojih smo dobili sve potrebne upute, materijale i zadatke, osim zadataka za 7. razred (MS PowerPoint) koje su ove godine sastavili učitelji informatike mr. sc. Tamara Ređep, Tomislav Leček i Damir Vrbanec.

Nakon održanog natjecanja svi učenici i njihovi mentori okupili su se u školskoj blagovaonici gdje su uz užinu i druženje lakše dočekali kasnije proglašenje rezultata. Prvo mjesto osvojila je ekipa II. OSNOVNE ŠKOLE, mentora Darka Krznara i Ljiljane Inkret Martinčević, drugo mjesto ekipa I. OSNOVNE ŠKOLE, mentorice mr.sc. Tamare Ređep, a treće mjesto pripalo je III. OŠ Varaždin čiji je mentor Tomislav Leček. Pobjednici i pojedinačno i ekipno, ali i svi ostali natjecatelji i njihovi mentori dobili su zahvalnice i diplome.

I na kraju….

U ime svih sudionika zahvaljujem se Društvu informatičara Pula, ravnateljici I.OŠ Varaždin Karmen Hans-Jalšovec  i Varaždinskoj županiji na pomoći da i realiziramo ovu 8. Informatičku štafetu. A kako nam je velika želja da se nastavimo provoditi ovakav oblik natjecanja, nadamo se njihovoj potpori i idućih godina, kada će nam se, vjerujem potaknute našim pozitivnim iskustvom priključiti i druge škole.

Samanta Matejčić Čotar

Kažu da prošlost treba ostaviti tamo gdje joj je mjesto i gledati samo naprijed, no ima nešto važno što nam je prošlost dala, a to je iskustvo. Njega nam nitko ne može oduzeti.

Prije točno dvije godine naša se škola, Osnovna škola Jurja Dobrile iz Rovinja upustila u avanturu zvanu Erasmus+. Skupila se nekolicina djelatnika željna novih znanja i iskustva te sa sobom povukla još desetak znatiželjnika. Proučavali smo materijale, slušali webinare, odlazili na edukacije i smišljali temu projekta uzimajući u obzir ciljeve EU, potrebe ustanove i kompetencije koje bismo htjeli usavršiti. Nakon dva mjeseca rada, prijavili smo projekt pod nazivom TEAeM UP! kojem je cilj bio poboljšanje kompetencija jezika, korištenje resursa okoline kako bi se upoznali s tradicijom kraja u kojem živimo, a sve koristeći suvremene metode učenja putem nove tehnologije. Cilj nam je bio da se nastava u što većoj mjeri odvija izvan učionice te da učenici znanja usvajaju na aktivan, njima zanimljiv način.

Iako je po odobrenju projekta u zbornici zavladala euforija zbog uspjeha, prvi mjeseci bili su sve, osim lagani. Mislili smo da smo sve naučili već kod prijave projekta, no, sad je trebalo realizirati sve mobilnosti, kontaktirati organizatore, osvježiti znanja engleskog i talijanskog jezika, potpisati ugovore, isplatiti potpore, srediti osiguranja, održati timske sastanke kako bismo svi bili upućeni u provedbu, mijenjati neke tečajeve zbog malog broja prijavljenih, ispuniti Europass mobilnost dokumente, prenijeti sudionicima koje su stvari potrebne za pravdanje mobilnosti, nebrojeno puta zvati Agenciju, naučiti kako se radi u Mobility tool-u i još hrpu drugih formalnih stvari koje su bile potrebne kako bi se sudionici uputili na mobilnost. Ukupno šesnaestoro učitelja odvažilo se na put od sjevera do juga Europe: od Finske, Nizozemske, Velike Britanije preko Italije, Španjolske, Češke pa sve do Malte i Turske kako bi učili o tome kako koristiti tablete u nastavi, kako igrom oplemeniti nastavni sat, kako nastavu izvoditi izvan učionice, koliko je važno usvajanje stranog jezika u najranijoj dobi, kako smanjiti stres kod učenika i učitelja, koje su to najbolje metode vođenja škole i kako funkcioniraju obrazovni sustavi u drugim europskim državama.

A onda… sve to što smo vidjeli i naučili, trebalo je provesti u djelo. Opet smo se trebali iskoordinirati, pTako su učitelji tijekom dvije godine usvajali nova znanja, ali i paralelno realizirali mnoge projektne aktivnosti. Počeci nisu bili laki, ali sad kad se osvrnemo dvije godine unatrag, možemo biti zadovoljni jer su ciljevi Razvojnog plana u potpunosti realizirani. Zasadili smo mediteranski začinski vrt ispred škole koji je postao učionica na otvorenom, upoznali smo grad istražujući njegove znamenitosti kroz igru upotrebom QR kodova, kuhajući tradicionalna jela, istražujući batanu i rovinjski dijalekt; tableti i pametni telefoni postali su nezaobilazno nastavno pomagalo učitelja i učenika koji svoja znanja provjeravaju putem Kahoot kvizova; osmislili smo nove izvannastavne aktivnosti, izrađivali slikopriče, stvorili smo Online dnevnik priprema za izvođenje nastave izvan učionica kako bi i ostali učitelji mogli koristiti stečena znanja, izdali brošuru Edukacijske igre koje mogu služiti učiteljima za usvajanje leksičkih i gramatičkih znanja te za poboljšanje koncentracije i opuštanje; objavljeni su bilteni za izvanučioničku nastavu Rovinja, Venecije i Verone koji mogu služiti kao primjer svima kako od običnog izleta napraviti interaktivnu učionicu na otvorenom; održali smo radionice suzbijanja stresa za učenike i učitelje, obilježili Europski tjedan s učenicima Talijanske osnovne škole Bernardo Benussi, surađivali s učenicima treće rovinjske škole – Osnovne škole Vladimira Nazora, radili na međunarodnim projektima s kolegama iz drugih europskih škola putem eTwinninga, oblikovali glinene posude, izrađivali antički nakit i glinene pločice s glagoljaškim slovima, nastavu održavali u Zavičajnom muzeju, na morskoj obali, livadi i Zlatnom rtu, čitali priče, kuhali istarska jela i objavili svoju prvu kuharicu Volim kuhati; posjetili rt Kamenjak, Nacionalni park Brijuni, Ornitološki rezervat Palud, arheološki lokalitet Monkodonjo; prenamijenili smo dio zbornice u mjesto za druženje kupivši fotelje i kauč kako bi se učitelji za vrijeme slobodnih sati mogli družiti i odmarati, a isti takav kutak namijenili smo u holu za učenike… još je mnogo toga odrađenog i realiziranog što smo redovito objavljivali web-stranici škole i Facebooku te predstavili kolegama na lokalnoj, županijskoj i državnoj razini.

Da smo na dobrom putu potvrđivali su nam i sami učenici putem evaluacijskih upitnika nakon provedenih aktivnosti jer su redovito izražavali zadovoljstvo drugačijem, inovativnijem i aktivnijem načinu usvajanju znanja, novim izvannastavnim aktivnostima, integriranim nastavnim danima, tehnologijom potpomognuto vrednovanje usvojenog gradiva te učenju izvan učionice.

A učitelji? Oni koji su se uključili u projekt suglasni su u mnogočemu. Prvensteveno se to odnosi na zadovoljstvo sudjelovanjem u projektu te primjenjivošću znanja dobivenih na tečajevima, a svjesni su i da su poboljšane njihove osobne, profesionalne, komunikacijske, jezične i IKT vještine.

Sudjelovanje u projektu doprinijelo je i njihovom većem samopouzdanju, stvorene su mnoge veze s ostalim kolegama iz europskih škola, prijavljeni su neki potencijalni europski projekti, poboljšana je komunikacija između učitelja, a što je najvažnije – povećana je njihova motivacija za učenjem i poučavanjem što je bio jedan od ciljeva našeg projekta. Ipak, kao najveće prepreke neuključivanju većeg broja učitelja u međunarodne projkete, sudionici su istaknuli previše dokumentacije potrebne za pravdanje mobilnosti, isplata predujma od 70% koji nije uspjevao pokriti stvarne troškove mobilnosti pa su dio novca sudionici morali pokrivati vlastitim sredstvima, (mit o) nedovoljnom poznavanju engleskog jezika, krut kurikulum koji ne omogućuje realizaciju aktivnosti i znanja naučenih na tečajevima, nepriznavanje uloženog vremena za realizaciju projektnih aktivnosti u tjedna zaduženja te nevrednovanje angažmana kod napredovanja u viša zvanja. Pokazao je to anonimni upitnik kojem je cilj bio evaluacija provedbe projketa te dobivanje jasnije slike o tome jesu li i u kojoj mjeri sudionici zadovoljni omjerom uloženog i dobivenog.

I na kraju, valja napomenuti kako je rad na projektu timski rad koji zahtijeva dobru komunikaciju i kvalitetne odnose među članovima tima. Često se ljudi pitaju kako stvoriti tim za kvalitetnu provedbu projekta. Odgovor je jednostavan: svaka osoba koja je motivirana za osobni rast i napredovanje, kreativna, odgovorna, otvorena za nova iskustva i spremna na timski rad i kvalitetnu komunikaciju dobar je izbor. No, nema kvalitetne provedbe projekta, ako na čelu tima nemate koordinatora koji je, uza sve gore navedene vještine, spreman svoje slobodno vrijeme utrošiti u kontinuirano vođenje projekta u što spada i pisanje izvješća, održavanje Mobility tool baze, odgovorno upravljanje financijama te uza sve to ne dozvoliti da rad na projektu ugrozi kvalitetu obavljanja posla za koji je osobno u školi zadužen. Teško je to postići, pogotovo u početnoj i završnoj fazi projekta kada rokovi diktiraju ritam rada, no nakon jednog takvog projektnog ciklusa ostaje neizmjerno iskustvo koje je šteta ne iskoristiti za neke druge projekte i diseminaciju ostalim kolegama koji su na početku jednog novog europskog iskustva. Ukoliko ste, kao i mi, sreće da je i ravnatelj član projektnog tima, onda je provedba sama po sebi lakša jer iza vas stoji osoba kojoj je kvaliteta provedbe različitih programa na korist učenika i njihovih učitelja jedan od prioriteta.

Iako je strah od provedbe europskih projekata u javnosti velik upravo zbog opsežne dokumentacije koja je potrebna za pravdanje financijske potpore, naša je škola, ohrabrena stečenim iskustvima i znanjem, odlučila nastaviti u tom smjeru te smo prošle školske godine dobili financijsku potporu za realizaciju i provedbu novog Erasmus+ projekta Dvije strane Gaussa u kojem sudjeluje devetnaest učitelja. I tako je ustvari jedan običan kraj zapravo postao početak…

Vjerujemo da će nova iskustva iz europskih škola doprinijeti još većoj motivaciji učitelja te postizanje boljih ishoda učenja za učenike. Sada kada se osvrnemo unatrag, svjesni smo da smo kroz TEAM UP! projekt zatvorili jednu lijepu priču punu pozitivnih emocija, iskustva, novih znanja i motivacije i da je cjeloživotno učenje jedini ispravni koncept koji može stvoriti promjenu u nama i u društvu.